Prelasci pojedinaca iz jedne stranke u drugu, a nerijetko i u treću ili četvrtu, ili masovno napuštanje matičnih partija i formiranje novih političkih subjekata, viđeni su bezbroj puta na političkom nebu RS i BiH od uvođenja višestranačja 1990. godine. Politički konvertiti – odnosno kameleoni, kako ih nerijetko zovu zbog sklonosti tih bića da mijenjaju boju – pojavili su se već na prvim poslijeratnim izborima u BiH 1996. godine, a prošlogodišnji postizborni prelazak predizbornih opozicionara Vojina Mitrovića iz NDP-a i lidera PUP-a RS Ilije Stevančevića na stranu vladajuće koalicije i izlazak poslanika “Napredne Srpske” Adama Šukala i Gorana Đorđića iz vladajuće koalicije, te njihovo priklanjanje opoziciji, predstavljaju potvrdu da praksa mijenjanja strana nije prestala ni poslije skoro dvije decenije.
Prvi disident pojavio se već 1996. godine, kada je dotadašnji visoki funkcioner SDS-a Radoslav Brđanin okrenuo leđa Radovanu Karadžiću i formirao Narodnu stranku, s kojom je učestvovao na prvim poslijeratnim izborima. Brđanin nije imao uspjeha, ali je u parlamentarne klupe ušao poslije izbora 1998. godine, na kojima je nastupao zajedno sa još jednim bivšim SDS-ovcem i ratnim predsjednikom Skupštine opštine Banjaluka, Predragom Radićem, koji je poslije rata formirao Demokratsku patriotsku stranku. Brđanin i Radić su na izborima 1998. godine udružili snage i osvojili poslaničke mandate na listi pod nazivom “Srpska koalicija za Republiku Srpsku”. Brđanina su pred kraj dvogodišnjeg mandata uhapsili pripadnici SFOR-a i isporučili Haškom tribunalu, pred kojim je osuđen na 30 godina zatvora, a kaznu izdržava u Danskoj. Predrag Radić je iznenada preminuo 2006. godine, uoči promocije jedne od knjiga Vojislava Šešelja u Banjaluci.
Sličnu sudbinu kao i Brđanin doživjela je i najpoznatija disidentkinja SDS-a i bivša predsjednica RS Biljana Plavšić, koja je 1997. godine pokrenula “demokratsku revoluciju” i otcjepljujući jedno krilo SDS-a formirala Srpski narodni savez. Njena partija nije imala blistavu sudbinu, jer je poslije dva izborna ciklusa praktično nestala s političke scene, dok je ona sama, kao i Brđanin, završila pred Haškim tribunalom, gdje je osuđena na 11 godina zatvora. Poslije dvije trećine izdržane kazne, 2009. godine puštena je da se brani sa slobode i trenutno živi u Beogradu.
Sužen prostor
Svi dresovi Tihomira Gligorića!
Tihomir Gligorić je, kao i pokojni Miroslav Mikeš, iz SP-a prešao u SNSD, a zahvaljujući tom transferu bio je direktor Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove. Gligorić je polovinom 2013. godine, nakon smjene s mjesta direktora RUGIPP-a postao žestok kritičar vlasti i osnovao je svoju stranku po imenu Srpska alternativa, koju je prije nekoliko mjeseci utopio u PDP, čiji dres sada nosi. U dresu PDP-a skrasio se i dugogodišnji funkcioner SDP-a BiH Slobodan Popović, koji je za prelazak nagrađen funkcijom savjetnika člana Predsjedništva BiH i lidera PDP-a Mladena Ivanića.
Uporedo sa nestankom SNS-a, rasla je nova politička partija – Demokratski narodni savez, koji je praktično i nastao iz stranke čiji je osnivač bivša predsjednica RS, a prvi predsjednik DNS-a bio je poznati banjalučki hirurg Dragan Kostić. On je ujedno i prvi u nizu partijskih lidera koji su napustili stranku na čijem su bili čelu. Kostić je poslije odlaska iz DNS-a jedno vrijeme bio potpuno izašao iz političkih voda, ali se vratio politici kroz angažman u sada već bivšoj Demokratskoj partiji Dragana Čavića.
Dragan Kostić kaže da je poslije opštih izbora 2002. godine odlučio da napusti politiku isključivo da bi mogao maksimalno da se posveti svom životnom pozivu – hirurgiji.
– Da bi se čovjek ozbiljno bavio politikom, a pogotovo da bi bio na čelu neke partije, on tome mora maksimalno da se posveti i to mu praktično ne ostavlja prostora i vremena za bavljenje nečim drugim. Moj život je posvećen medicini, a hirurgija je moja najveća ljubav i to je osnovni razlog zbog kojeg sam se kolegama u DNS-u zahvalio na povjerenju i odlučio da se okrenem svojoj profesiji. Kada je riječ o angažmanu u DP-u, uključio sam se, jer sam iz moralnih razloga želio da, onoliko koliko mogu, pomognem Draganu Čaviću i to je sve – kaže Kostić, dodajući da se danas slobodno može reći da nije politički angažovan.
U javnosti je malo poznato i nije previše eksploatisano to da je i aktuelni lider DNS-a Marko Pavić politički konvertit. Naime, Pavić je na prvim poslijeratnim izborima 1996. godine izabran za poslanika u NSRS kao kandidat SDS-a, ali se već naredne godine priklonio taboru okupljenom oko Biljane Plavšić iz kojeg je nastao SNS, a kasnije i DNS.
Korak dalje od Marka Pavića otišao je njegov bivši stranački kolega Drago Kalabić. On je političku karijeru počeo u SNS-u, nastavio u DNS-u, a skrasio se u najjačoj vladajućoj partiji – SNSD-u. Kalabić kaže da ne spada u kategoriju ljudi koji su zbog ličnih interesa i sumnjivih ciljeva mijenjali političke partije.
– Predsjednica i osnivač SNS-a Biljana Plavšić imala je snažnu podršku kroz priču o borbi protiv kriminala i korupcije i najveći broj nas se i priklonio toj opciji zbog te ideje. Međutim, jedne subote kada je SNS bio dio vlasti razgovarali smo s Biljanom Plavšić i govorili joj da nismo ispunili očekivanja naroda i da borba protiv kriminala i korupcije ne ide u pravom smjeru, a ona nam je rekla da ne razumijemo stvari i da postoje neki viši ciljevi. Ja sam to shvatio kao manipulaciju i smatram i danas da je to bila manipulacija, kao i da je i ona sama bila izmanipulisana, a na kraju je i platila ceh zbog svega toga – kaže Kalabić.
Pakt sa đavolom
On objašnjava da se zbog toga priklonio grupi ljudi koja je formirala DNS, ističući da nikada nije imao dodirnih tačaka sa SDS-om i strankama oko SDS-a.
– Tražio sam političku partiju koja je najekstremnija u borbi protiv SDS-a, jer ih smatram roditeljem i rodonačelnikom kriminala i korupcije. Tu partiju sam našao u SNSD-u i čast mi je što smo u Prnjavoru, gdje je bilo uporište paljanskog SDS-a u Krajini, uspjeli da ukrupnimo političku scenu i pobijedimo SDS. Spreman sam da se udružim i sa crnim đavolom protiv SDS-a – kaže Kalabić.
Špirićevim stazama uspjeha!
Potpredsjednik SNSD-a Nikola Špirić sigurno je najuspješniji politički konvertit. Špirić je političku karijeru počeo kao radikal, da bi još u toku rata formirao Demokratsku stranku za Banjaluku i Krajinu, ali bez prevelikog uspjeha. Uspješnu političku karijeru počeo je 1998. godine, kada je izabran za delegata u Domu naroda BiH kao kadar SDS-a. Na izborima 2000. godine, kao kandidat PDP-a, izabran je za poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, a dvije godine kasnije isti poslanički mandat osvojio je kao kandidat SNSD-a. Od tada je lojalan ovoj stranci i izabran je za njenog potpredsjednika.
Prije političkog loma u SNS-u došlo je do prvog u nizu raskola u Socijalističkoj partiji, za koju važi pravilo da svake unutarstranačke izbore prati i odlazak iz stranke nekoliko najviših stranačkih funkcionera. Prvi veliki raskol nastupio je uoči izbora 1998. godine, kada su socijaliste napustili Nebojša Radmanović, Igor Radojičić, Lazar Prodanović, Željko Mirjanić, Momir Malić, Dragoljub Trivanović i brojni funkcioneri koji su formirali Demokratsku socijalističku partiju. DSP je na izborima 1998. i 2000. osvojio po pet poslaničkih mandata, ali 2002. ova stranka je kolektivno pristupila dotadašnjoj Stranci nezavisnih socijaldemokrata, koja je preimenovana u Savez nezavisnih socijaldemokrata.
Osipanje Socijalističke partije nastavilo se i poslije 1998. Ovu stranku 2002. napustio je i njen prvi predsjednik Dragutin Ilić, zatim njegov nasljednik na mjestu prvog socijaliste RS, Živko Radišić, koji je od 1998. do 2002. bio i srpski član Predsjedništva BiH. Radišić se kratko skrasio u Narodnoj partiji socijalista, ali je kasnije potpuno digao ruke od politike, dok je Dragutin Ilić poslije napuštanja socijalista prvo formirao Partiju socijalne pravde, s kojom nije napravio nikakav rezultat, a na prošlogodišnjim izborima nastupao je kao kandidat Komunističke partije, ali takođe bez uspjeha. Pored bivših predsjednika, SP su napustili i njeni bivši potpredsjednici i najviši funkcioneri Krsto Jandrić, Zdravko Krsmanović, Milutin Pejić, Miroslav Mikeš, Tihomir Gligorić…
Pravo lice
Krsto Jandrić je napustio socijaliste i formirao Narodnu demokratsku stranku, s kojom je 2010. ušao u parlamentarne klupe, da bi početkom 2013. napravio fuziju s Demokratskom partijom Dragana Čavića i formirao Narodni demokratski pokret. Isto se desilo i sa Zdravkom Krsmanovićem. On je formirao Novu socijalističku partiju, s kojom je bez pretjeranog uspjeha nastupao na lokalnim izborima 2012. godine, da bi prije nekoliko mjeseci NSP kolektivno pristupila NDP-u. I bivši direktor “Pošta Srpske” i bivši socijalista Milutin Pejić je poslije razlaza sa SP-om formirao svoju stranku pod nazivom Socijaldemokratska partija RS. Pejić je na lokalnim izborima 2012. bio kandidat za gradonačelnika Banjaluke, poslije čega je SDP RS praktično ugašena. Miroslav Mikeš se poslije SP-a skrasio u SNSD-u i u dva mandata je bio delegat ove stranke u Vijeću naroda RS. Mikeš je poslije kraće i iznenadne bolesti preminuo polovinom februara ove godine.
Dragutin Ilić kaže da se pet godina borio da SP vrati na pravi put i za to da partija bude u službi građana, a ne nekolicine pojedinaca, ali kada je vidio da to ne ide, otišao je iz stranke koju je formirao.
– Napustio sam partiju zato što nisam htio da budem u društvu sa lošim osobama, jer bi ljudi mogli da to protumače u skladu s onim “s kim si, takav si”. Ti moji bivši drugovi pokazali su svoje pravo lice kada je SP ušla u vlast, a ja sam za razliku od njih iskreni socijalista i humanista – kaže Ilić.
Pored bivšeg predsjednika DNS-a Dragana Kostića i bivših lidera SP-a Dragutina Ilića i Živka Radišića, stranku koju su vodili napustili su i bivši šefovi SDS-a Dragan Čavić i Dragan Kalinić. Čavić je početkom 2010. formirao Demokratsku partiju, koja je iste godine postala parlamentarna, da bi se početkom 2013. udružio sa NDS-om Krste Jandrića i formirao NDP, koji je sada u koaliciji s njegovom bivšom strankom, SDS-om.
Za razliku od Čavića, Dragan Kalinić je nakon rehabilitacije i ukidanja zabrane učešća u političkom životu, koju mu je uveo OHR, te poslije bezuspješnog pokušaja da se vrati na čelo SDS-a, formirao Savez za demokratsku Srpsku. Kalinić je od predsjednika SDS-a postao njegov žestoki kritičar, a za to je nedavno nagrađen funkcijom savjetnika predsjednika RS Milorada Dodika.
