Gotovo sve političke stranke u BiH još davno su očistile svoje redove od tzv. ratnih kadrova. Gotovo sve, izuzimajući SDA. Ruku na srce, u najvećoj bošnjačkoj partiji takođe je proteklih godina došlo do izvjesnog provjetravanja i pojave novih faca koje ne pamte Alijin zeman, ali je sigurno da nijedna druga stranka, bila ona srpska, hrvatska ili bošnjačka, nema toliko politički aktivnih veterana kao što ih ima SDA.
Uzmimo, na primjer, Šemsudina Mehmedovića, prijeratnog “mladog muslimana” i jednog od osnivača SDA u Tešnju, a u ratu svemoćnog šefa lokalne policije i, po potrebi, matičara i mudžahedinskog kuma. Naime, Mehmedovićev slučaj predstavlja gotovo slikarski prikaz onoga što često nazivamo opterećenost ratnom hipotekom, ali za stranku u porodičnom vlasništvu Izetbegovića to, očigledno, nije predstavljalo smetnju da “matičara” Šemsu, evo, već više od dvije decenije “ćera” po uskovitlanim političkim brzacima. Valjda dok se ne utopi, ko će ga znati?
I zaista, nemoguće je u bilo kojoj drugoj stranci, izuzimajući SDA, pronaći likove koji s toliko “putera na glavi” i dalje tumaraju ovdašnjim političkim bespućima. Osim Mehmedovića, koji je proteklih godina bezbroj puta zauzimao novinske naslovnice zbog istraga o njegovoj ratnoj prošlosti, bliskosti s glavosječama iz arapskih zemalja i sumnje da je poslije rata švercovao oružje, u bošnjačkoj “državotvornoj” partiji takvih i sličnih primjera ima i-ha-ha!
Onako, na prvu, pade mi na pamet još jedan zaslužni SDA-ovac iz ratnih vremena, Šefik Džaferović, koji se danas, valjda zbog ratnih zasluga, nalazi na čelu Predstavničkog doma Parlamenta BiH. Džaba je donedavni potpredsjednik FBiH Mirsad Kebo mjesecima tupio zube, trošio tone papira na krivične prijave i gubio glasne žice pričajući o Džaferovićevoj ulozi u ratnim dešavanjima na Ozrenu i Vozući. Budite uvjereni da će se Kebina prijava protiv Džaferovića u fijokama nadležnih tužilaca “kiseliti” sve dok ne zastari! Na isti način kao što je zastarjela i prijava protiv Mehmedovića zbog skrivanja vojnog naoružanja.
I onda, poslije svega, treba da pričamo o neophodnosti evropskog puta, reformskoj agendi i trajnom pomirenju između naroda. S kim? S Mehmedovićem? Džaferovićem? Može, ali u mjesecu limburgu.
