Kako najjednostavnije opisati neviđeno pomjeranje stanovništva, pravu najezdu izbjeglica iz Sirije, Iraka i drugih ratom zahvaćenih zemalja nego metaforom o “velikom talasu”. Istoimena knjiga, dio obavezne školske lektire, opisuje djetinjstvo dvojice dječaka na obalama okeana, prožeto strahom od cunamija, kojeg šapatom nazivaju “veliki talas”. Život na Balkanu i liči na život pored okeana iz kojeg može ponovo, neznano kad, da dođe “veliki talas” i potopi kuće, odnese živote najmilijih. Rat i ratne strahote su naš veliki strah, to je cunami koji se na Balkanu ciklično ponavlja i uvijek nam izgleda da je novi rat nastavak prethodnog, a za koji smo mislili da je završen. Ali, kao i u knjizi nobelovke Perl Bak, “veliki talas” sem razaranja donese i solidarnost, prijateljstvo.
Svakako da i u velikom izbjegličkom talasu ne nedostaje primjera solidarnosti, empatije s unesrećenim ljudima, i neminovnog podsjećanja na naše izbjegličke kolone što su iz Knina, a potom Drvara, Glamoča i Petrovca klizile prema istoj Srbiji kroz koju izbjegličke kolone i danas teku. U filmu “Sunčanica” Nikite Mihalkova, u talasu bjelogardejaca koji se povlače često se postavlja pitanje: “Kako je sve ovo počelo?” Tako se i mi možemo zapitati: Ko je i zašto pokrenuo veliki izbjeglički talas, za koji još ne znamo šta će potopiti i hoće li neko dobro donijeti.
Međusobni odnosi vođstva (menadžmenta) i kreatora (vlasnika) Islamske države dostigli su tačku ključanja. Umjesto da su posvećeni osvajanju Damaska, čime bi ruski i iranski uticaj na Bliskom istoku bio potisnut, a vrata Irana, Balkana i Kavkaza otvorena, vođstvo Islamske države posvetilo se stvaranju kalifata, po uzoru na jedinstvenu muslimansku državu od prije više stotina godina. Formirali su administrativno tijelo – divan, iskovali vlastitu monetu – zlatni dinar, osnovali časopis, televizijsku stanicu. Postavili su druge prioritete pred sebe, jednostavno – oteli se kontroli. Ideja o seobi naroda uspjela je da izmiri kreatore i njihovu kreaciju. Pri tome svako ima svoju računicu i vodi brigu o vlastitom interesu. Vođstvo Islamske države hrani svoj san o islamizaciji Balkana, i želi da, na mapi kalifata, “zatamni” i taj dio. Saudijska Arabija i Katar, države koje su obezbijedile pozamašna finansijska sredsta, bez kojih seoba naroda ne bi bila izvodljiva, žele raseliti šiite, Asadove pristalice, i tako ujedno oslabiti iranski uticaj na Bliskom istoku. Kreatori Islamske države žele “pogoditi” EU, a prvenstveno “gađaju” Njemačku zbog pomirljive politike prema Rusima. Veliki izbjeglički talas i teroristički napadi mogu da potope evro i njemačkog privrednog džina bace na koljena. Ujedno, vlasnici akcija Islamske države žele Siriju naprosto “očistiti” od stanovništva zbog novootkrivenih nalazišta gasa u susjedstvu. Pronađene zalihe gasa i saudijska nafta opravdavaju projekat po kojem bi u Siriji bilo čvorište gasovoda i naftovoda koji bi ispod Sredozemnog mora vodio ka Evropi i potpuno potisnuo sve do sada projektovane cjevovode: Nabuko, Jadransko-jonski naftovod, i sve ruske “tokove”. Ne treba zaboraviti da su ratovi koji se vode geološki, odnosno ratovi za prirodne resurse.
Šta će s nama biti, malim balkanskim državama i narodima? Kako stvari stoje, izbjeglički talas mogao bi da nas “prebaci”, odnosno samo da pređe preko nas jer znaju i u Siriji kako živimo i koliko se ne razumijemo.
