Ovca je, veli Vikipedija, domaća četvoronožna životinja. Muško je ovan, žensko ovca, a dijete jagnje ili ono što se kod nas okreće na ražnju. Takođe, ovce žive u stadu i gaje se radi vune, mesa, mlijeka i sira. Čuvaju ih psi ovčari i ljudi pastiri, među kojima je u mladalaštvu bio Isus, koga su nazivali “jagnje božje”, pa Mojsije, pa Avram, pa…
Elem, bilo je na hiljade tih trudbenika koji vrijedno rade na omori, kiši, snijegu i ledu. Međutim, tradicionalni čobanski niz kao da se prekinuo u ovim našim, već sada nekadašnjim zemljama ovaca, pastira, brda i planina, iako su u svjetsku istoriju zlatnim slovima upisale mnoge svoje velike umove. Najvažniji među njima, Nikola Tesla, u početku je takođe čuvao ovce.
Zapravo, kod nas danas cvjetaju neke druge “farme”, neki novi društveno-ekonomsko-politički “Big Braderi”, zbog kojih je kultura zakržljala, a nacionalno stado “raspareno” i poniženo. Uveli su nam namet napamet, sahranili privredu, silovali najčasnije sestre i u praksi dokazali kako se može odlično živjeti od apsolutnog nerada i gluposti.
Moj komšo ne vjeruje da će njegovi susjedi u skorije vrijeme shvatiti zašto je Orvel u “Životinjskoj farmi” ovce uvrstio u slabointeligentna bića, da bi označio neobrazovane mase kojima je lako manipulisati.
– Ipak, skontaće valjda činjenicu da vlasnici farmi u Srpskoj i BiH muku muče da pronađu čobane, iako im za čuvanje ovaca, koza i krava, taj “niži” posao, nude mjesečne plate do čak 1.500 maraka, plus smještaj, hrana, cigarete i slobodni dani. Valjda im je jasno da ćemo ovako dočekati da mliječne i slične proizvode uvozimo iz Njemačke, Francuske i inih država, jer su i omladini zadebljali palčevi od daljinskih upravljača i pametnih telefona na kojima gledaju rijalitije i rezultate u kladionicama, a na taj način se ne proizvodi ništa, osim novčanog minusa i dokonosti. Dakle, imaju li mnogi od njih sada pravo da plaču nad vlastitom sudbinom, krizom, besparicom i da tvrde kako “nema posla” – pita se komšo, predlažući farmerima da za “naganjanje” ovaca zaposle migrante iz Sirije, dok se nešto ne promijeni nabolje u glavama ovdašnjih ljudi.
I u pravu je. Neka bar ti nesrećnici pokupe kajmak u ovim, za život mnogo važnijim poljima od naših nacionalnih i stranačkih svađa, javnih laprdanja i busanja u prsa junačka. Bitnijim čak i od uspjeha u košarci, tenisu i još nekim sportovima. Beeeeeeee!
