Zovu ga srpski Majkl Mur, ali Boris Malagurski je mnogo više od reditelja aktiviste. Nastavak njegovog popularnog dokumentarnog filma “Težina lanaca” privukao je veliku pažnju gledalaca širom svijeta. Malagurski je ponovo napravio bum, ali ne planira da stane. Želi da napravi i treći dio, da intervjuiše Milorada Dodika, da se vrati na male ekrane.
U razgovoru za Press govorio je o BiH, Siriji, migrantima i o tome kako da male zemlje skinu “lance” MMF-a. Na početku je izašao u susret našoj radoznalosti, usmjerenoj ka okvirnom broju ljudi koji su do sada pogledali “Težinu lanaca 2”?
– Nisam brojao, mada sam na nekoliko premijera lično cijepao karte na ulazu, u želji da se približim publici. Iako je prvi dio “Težine lanaca” prikazan pred 644 miliona gledalaca na četiri jezika na TV kanalu “Russia Today”, te pred 50 miliona gledalaca na “Eurochannel”, dok ga je još nekoliko miliona pogledalo putem interneta, meni broj ljudi koji su pogledali film ne znači ništa ako se iz tog ne izrodi neka akcija. Drugi dio filma predstavljen je pred publikom regiona i širom svijeta, ali reakcija koju zapravo čekam nije aplauz poslije završenog filma, već ono što bi trebalo da uslijedi nakon što ljudi napuste bioskop – kaže Malagurski.
Glavni cilj filma “Težina lanaca 2” je, kako ste ranije naveli, da pokrene mlade ljude na promjene. Međutim, imaju li mladi ljudi, zadojeni rijaliti-programima, tu snagu, znanje i volju?
– Mnogi nemaju. Ako uzmete najobrazovanijeg profesora, doktora nauka, i date mu izbor između gledanja u krišku jabuke na stolu i u poster u kojem polugola djevojka sipa pivo, u koju scenu bi se duže zagledao? Eksploatacijom najnižih ljudskih strasti uspjeli su da hipnotišu mnoge ljude i to nema veze sa njihovom inteligencijom. Međutim, oni koji su hipnotisani donekle su izgubljeni dok ih sistem ne spase. Njima se ne bavim mnogo. Više se bavim onima koji nisu hipnotisani, koji shvataju gdje smo, šta se dešava i koliko smo moćni da izdejstvujemo promjene. Teško je boriti se protiv unutrašnjih nagona da odustanemo i prepustimo se mejnstrimu. Ali je lijepo biti slobodan.
Kada biste vi bili, recimo, savjetnik premijera Srbije, šta biste mu savjetovali?
– Pod pretpostavkom da bi želio moj savjet, prvo bih mu predložio da zamijeni ministre u kabinetu koji su na platnom spisku Ambasade SAD u Beogradu. Zatim, da zatvori kancelarije Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke u Beogradu, a sredstva koje se koriste za otplatu dugova da preusmjeri na ulaganje u domaću proizvodnju, prije svega u postrojenja za proizvodnju obnovljivih izvora energije i otvaranje novih radnih mjesta. Istovremeno, treba preusmjeriti radnike sa poslova u javnom sektoru na kojima im je glavno zaduženje igranje pasijansa na kompjuteru na poslove gdje će raditi nešto daleko korisnije.
Imate li još ideja?
– Savjetovao bih premijeru Srbije da natjera RRA da radi svoj posao i ukine šund, te podrži domaću proizvodnju kvalitetnog medijskog programa koji neće demoralisati ljude rijaliti-emisijama, već ih na zabavan način osvješćivati o nekim važnijim stvarima i čovječnijim vrijednostima. Poručio bih mu i da ukine mjere štednje na siromašnima i natjera tajkune da plaćaju porez, umjesto što je samo na nekoliko mjeseci zatočio jednog od njih. Bilo bi odlično i da pozove naše ljude širom svijeta, intelektualce i eksperte koji rade u drugim zemljama, da se vrate u Srbiju i da zajedno rješavamo probleme u kojima se nalazimo. To je samo za prvi dan.
Intervjuisaću Dodika!
U BiH se već duže vremena užareno govori o referendumu. Da li ste pratili ovu temu?
– Jesam i volio bih da intervjuišem Milorada Dodika na tu temu. Obećan mi je intervju, ali obećanje još nije ispunjeno.
Situacija u BiH je, u odnosu na druge zemlje regiona, uvijek bila komplikovanija. Kakvo rješenje biste vi predložili za BiH?
– Državu čine ljudi, a ako se oni ne promijene, status kvo je svakako neodrživ. Mislim da bošnjački političari predstavljaju veliki problem u cijeloj priči, jer na Republiku Srpsku gledaju kao na neku vrstu grešnog erotskog filma – u javnosti govore kako ga treba zabraniti, a u tajnosti krišom uživaju gledajući film. Bez RS, oni nemaju glavnu temu kojom mobilišu glasače, što je i glavni razlog zbog kojeg su protiv otcjepljenja. Međutim, ne mislim da će nove, dublje podjele po etničkim linijama nužno donijeti nešto dobro, ukoliko se ekonomski sistemi ne reformišu.
Šta to podrazumijeva?
– Ako sistem favorizuje bogate nauštrb siromašnih, relativno je nebitno da li će ljudi u današnjoj BiH živjeti u jednoj ili dvije države. U tom slučaju, samo su nijanse u pitanju – zastave, grbovi i titule političara. Mnogo je veći problem taj što je BiH faktički protektorat zapadnih sila. I tako će ostati dok građani jedni na druge gledaju kao na neprijatelje. A što se rješenja tiče, rekao bih samo da mi je drago što je “Težina lanaca 2” prikazana i u federalnom Sarajevu. Mislim da je to dobar početak za mijenjanje svijesti ljudi u tom dijelu BiH.
Građani se u zemljama regiona obično dijele na one za i protiv ulaska u EU, a vi ste, čini se, u nekoj trećoj grupi – neutralnoj. Koliko je danas moguć balans između istoka i zapada za male zemlje Balkana?
– Sve je moguće kad su građani svjesni neophodnosti vođenja određene politike i kada su spremni da se izbore za političare koji će takvu politiku sprovoditi. Izbor “EU ili Rusija” je pogrešan u osnovi, ali ljudi vole da se opredjeljuju bez mnogo razmišljanja. Sjećam se kad su me kao klinca pitali da li navijam za Zvezdu ili za Partizan. Kako smo tada odlučivali? Gledali smo za koga navija neka autoritativna figura u našim životima ili smo birali koje su nam ljepše boje tima. Ko je mario za to koji je tim kvalitetniji? Mogli bismo da izvučemo sve što je korisno od svih, a da budemo za sebe na prvom mjestu.
U regionu, ali i u svijetu, trenutno se najviše govori o problemu migranata. Vi ste istakli zanimljiv detalj: da su stvarni uzroci građanskog rata u Siriji povezani sa klimatskim promjenama. Možete li nam to pojasniti?
– Svakako da vlada SAD aktivno podriva režim Bašara al Asada godinama prije sirijskog građanskog rata. Međutim, pored najvećih napora američkih obavještajnih službi, rat u Siriji ne bi mogao da izbije da nije potpaljen klimatskim promjenama. Od 2006. do 2011. godine, pola Sirije je doživjelo najveću sušu otkad se bilježe mjerenja. Suša je bila intenzivnija i trajala je duže nego što se može objasniti prirodnim klimatskim oscilacijama. Oko 85 odsto stoke je uginulo. Iako je Bašar al Asad pomogao mnogim poljoprivrednicima, pomoć nije stizala do svih, pogotovo do njegovih političkih protivnika. Skoro milion ljudi je ostalo bez svojih farmi zbog suše, a mnogi su napuštali ruralna područja i odlazili u gradove poput Dare. U gradovima je vladala nestašica vode i posla. Tada je grupa tinejdžera u Dari ispisala grafite protiv Asada, a policija ih je brzo uhapsila. Bio je to povod za ogromne proteste u Dari koji su se proširili po Siriji.
Iako je vlast u toj zemlji djelovala stabilnije od režima u ostalim bliskoistočnim državama?
– Važno je napomenuti da su gotovo svi analitičari, pa čak i američki, smatrali Siriju imunom na arapsko proljeće. Asadova vladavina bila je obilježena izrazitom stabilnošću i građani su imali mnoge pogodnosti, iako su represivnim mjerama držani pod kontrolom. Čak i da se odmah zaustavi rat i da se Sirija politički oporavi i stabilizuje, zemlja će izgubiti 50 odsto svojih poljoprivrednih kapaciteta do 2050. godine. Suše i drugi ekstremni klimatski uslovi biće sve češći i intenzivniji, a te izbjeglice, koje danas vidite širom Evrope, biće scena koja će se preslikavati na globalnom nivou, jer s klimatskim promjenama dolaze i migracije ogromnih razmjera.
I u ovom slučaju priča se prenosi jednostrano, onako kako mejnstrim mediji žele. Kakvo je vaše mišljenje o ovom gorućem problemu Evrope?
– Ovakav razvoj događaja, svakako, ide naruku američkim interesima. Evropa nije spremna da se izbori sa ovolikim brojem izbjeglica, a predviđanja su da će dodatnih milion izbjeglica da preplavi Evropu do kraja godine, što će znatno oslabiti države u Evropi. SAD su natjerale EU da uvede sankcije Rusiji, protivno interesima evropskih privrednika i građana, a za nagradu su dobili izbjeglice iz Sirije i Iraka. Iako sam govorio o klimatskim promjenama kao pokretačkoj snazi iza pobune u Siriji, uvjeren sam da ne bi izbio toliko krvav građanski rat da CIA nije umiješala svoje prste. Žao mi je ljudi koji su morali da napuste svoje domove zbog uništenja njihovih zemalja. Kao narod, nažalost, znamo kakav je to osjećaj. Na nama je da učinimo sve da pomognemo ljudima koji prolaze kroz Srbiju ili odlučuju da ovdje zatraže azil. Više od toga, nažalost, ne možemo.
Slika sirijskog dječaka koji se utopio bježeći u bolje sutra obišla je svijet, ali ne i, recimo, fotografije djece nastradale u Ukrajini. Da li je istina da su mediji više nego ikada u istoriji propagandistički nastrojeni i u funkciji jednog sistema?
– I tokom devedesetih svijet su obilazile slike stradalih Hrvata, muslimana i Albanaca, ali ne i stradalih Srba. Tužno je što su se relativizovali zločini zarad političkih interesa. Nažalost, tako funkcioniše medijska imperija koja je u službi zapadnih vlada. Rad ruske mreže RT daje nadu za rasvjetljavanje svjetskog medijskog mraka. Postao je najpopularniji kanal za vijesti na Jutjubu. A tu je budućnost.
Vaši fanovi i prijatelji širom svijeta obično finansiraju vaše projekte. Šta imate novo u planu? Koje teme biste obrađivali kada biste pravili “Težinu lanaca” 3, 4 ili 5?
– Snimiću još “Težinu lanaca 3” i tu ću stati. Bavićemo se temom biološkog uništavanja ljudi u režiji velikih korporacija i njihovih plaćenika u političkim institucijama. Pored teme klimatskih promjena, trovanja naše okoline i GMO, ponudićemo i viziju drugačijeg, zdravijeg i pravednijeg svijeta. A da bi sve to postalo moguće, prvo moramo da to i zamislimo. Uskoro se otvaraju donacije za taj film na sajtu “WeightOfChains.com”.
Da li ćemo vas ponovo vidjeti na malim ekranima u autorskim emisijama poput “Revolucije”?
– To je pitanje za televizije u regionu. Ja sam spreman, a oni?
