Muzičar, glumac i scenarista Nele Karajlić ostavio je veliki trag u istoriji popularne kulture bivše Jugoslavije. Njegov bend “Zabranjeno pušenje”, pokret nju primitivs i emisija “Top-lista nadrealista” ostali su u sjećanju svih jugonostalgičara. I on se rado sjeća stare Jugoslavije.
– Pa, Jugoslavija je isto što i djetinjstvo, služi za sjećanje. Ja se sjećam svega što je oformilo moju ličnost, bezbrojnih koncerata, odlučujućih utakmica, ponos poslije pobjede, skrhanost poslije poraza. Sjećam se i lakoće postojanja. Tito nam je oduzeo osjećaj odgovornosti. Svi smo živjeli kao u nekom velikom obdaništu – kaže Nele.
Sebe smatra jugonostalgičarom, i to kakvim.
– Ja sam po prirodi nostalgičar i to što sam stariji, to sam veći. Istovremeno, ja sam jedan od onih koji žele da vjeruju u utopiju, a pošto je Jugoslavija, po svojoj organskoj strukturi, prvo bila utopija, ni jugonostalgija mi nije strana – dodaje Nele.
Novi život
Na internetu postoje brojni sajtovi na kojima je predstavljen kao prorok, jer su se brojne stvari o kojima je govorio u “Top-listi nadrealista” stvarno dogodile.
– Jugoslavija danas postoji samo na internetu. To je zanimljiv fenomen. Gdje god da kreneš, šta god da tražiš na internetu, naletiš na nešto vezano za tu zemlju. I to ima najviše pregleda. Kao da je sve ono za čim čeznemo sada pohranjeno na internacionalnoj mreži. To se isto dogodilo i sa “Nadrealistima”. Oni danas na YouTubeu žive svoj novi život, upoznaju se sa publikom čiji su roditelji rođeni kad su se snimali prvi “Nadrealisti” – kaže Karajlić.
Nele priča kako smo teško preživjeli period poslije Tita.
– Činilo se da su ljudi bili bezbrižni, da su se sikirali samo kad je neka važna utakmica. Tito nas je previše opustio. Izgubili smo imunološki sistem. Nespremni smo ušli u kapitalizam i sve stresove koji taj sistem nosi sa sobom. Još nas je iza ćoška sačekao rat. Sada je jasno da su narodi koji su napravili tu nesretnu zemlju u nju ušli sa različitim ciljevima. Jedni su bili spremni da zbog nje zaborave vlastiti identitet, a drugi su u nju ušli sa planom da im ona bude samo jedna stepenica ka potpunoj nezavisnosti. Kada bi se pravila nova Jugoslavija, bio bi neophodan čvršći ugovor. Naročito bi bila važna klauzula u kojoj se kaže koji je sud nadležan u slučaju spora. Ovaj put Srbi nisu bili obavešteni da je nadležan sud u Vašingtonu. On određuje ne samo pobjednika i poraženog, već i raspodjelu imovine. A nje je sve manje, na svim stranama – kaže Nele Karajlić.
Šala
Epizoda “Crko maršal” obilježila je početak njegove karijere. Neletu se pokvarilo pojačalo “maršal”, a u eks-Yu bio je samo jedan maršal. Mnogi Neletovu šalu nisu razumjeli.
– Ta epizoda sa početka moje karijere, mogla je da bude i njen kraj. Igrao sam se vatrom želeći da pokažem kako živimo u demokratskom društvu u kome šala ima pijedestal nedodirljivosti. Zajeb‘o sam se. Na mene sa sručila lavina. Ostao sam živ samo zato što je kancer koji je nagrizao komunizam već bio u poodmakloj fazi. Da sam to rekao dvije godine ranije, družio bih se po zatvorima sa junacima mojih pjesama – iskren je Nele.
Da li je preostalo ljudi iz mladosti sa kojima se čuje?
– Malo, ali to nema veze ni sa ratom ni sa izbjeglištvom. Čovjek kako stari, sužava krug ljudi s kojima komunicira. Jedni po jedni otpadaju, a dolaze neki drugi na koje prije par godina nisi računao. Istina je jedino da sa onima s kojima si odrastao uvijek imaš šta da pričaš – kaže on.
Konačno, uporedio je vrijeme sadašnje i ono u bivšoj Jugi.
– Ovo vrijeme je posljedica onog vremena. Kao u pjesmi “Tri ratna havera … jednom ćete platiti ceh.” Plaćanje je u toku – kaže Nele.
Primitivci još aktuelni
Nele i danas vidi pokret novi primitivizam.
– Nju primitivs i nije trebalo da bude neki zvaničan pokret. Postoje ljudi koji su na njemu diplomirali ili čak magistrirali, ali njegov uticaj još traje. Naročito u etičkom smislu. Upali televiziju, okreni skupštinu i vidjećeš koliko smo zastupljeni – kaže Nele.
