U mnoštvu zabrinjavajućih dimenzija krize sa migrantima, koji ove godine nesmanjenom žestinom stižu na Balkan i u Evropu sa Bliskog istoka, izdvaja se jedan crnohumorni detalj. Naime, u istupima zvaničnika iz BiH, kako vrijeme prolazi, sve više se primjećuje udaljavanje od razumnih priprema za djelovanje u vanrednoj situaciji. A takvo stanje je moguće ukoliko migrantska ruta, nakon prepreka za tu populaciju u Mađarskoj i Hrvatskoj, iz Srbije bude preusmjerena ka RS i Federaciji.
Umjesto trezvenog govora o preventivi, iz riječi ovdašnjih birokrata sve više izbija žal što BiH nije neposredno uključena u globalnu kataklizmu. Ali, avaj, dani prolaze, a ljudi koji su se zaputili u Njemačku, Švedsku i ostale bogate zapadne države ne prelaze Drinu i Savu. Osim rijetkih grupa, malo kome među njima pada na pamet da izađe u susret dramatičnim najavama navodnih bh. eksperata, tipa: “Prvi talas stiže već večeras”. Naravno, nije isključeno da se to promijeni u narednim nedjeljama, ali jeste sve manje vjerovatno, ako se ima u vidu elementarna logika. Jer, jasno je da BiH graniči tek sa dvije zemlje, od kojih iz jedne, Srbije, migranti žele da produže dalje, a u drugoj, Hrvatskoj, već im pokazuju da su ih primili dovoljno, nakon jednodnevne farse sa “gostoprimstvom”, orkestriranim za oči i uši Brisela.
Taj “začarani krug” ne zanima domaće “pokondirene tikve”, željne da budu dio “svjetskih trendova”, makar se radilo i apokalipsi. Mada bi, realno, masovni dolazak migranata, a pogotovo njihov trajniji boravak na prostoru BiH, koristio svim nacionalnim konceptima u ovoj zemlji. Bošnjačkoj strani bi to dobrodošlo da definitivno potvrdi natpolovičnu većinu muslimana, a Srbima i Hrvatima da uhvate presudnu kap u prepunoj čaši nepristajanja na “suvereno i nedjeljivo” nedonošče od države. I vašingtonskim kreatorima naših sudbina odgovaralo bi da BiH, nakon 20 mirnodopskih godina, dobije mjesto u njihovom projektu islamizacije Evrope, odnosno definitivnog rušenja slabašnog otpora multikuluralizmu na Starom kontinentu i pretvaranja teritorije između Atlantika i Urala u lošu kopiju ionako diskutabilnih SAD.
Međutim, u svemu tome, bar malo se pitaju i mase koje iz Azije i Afrike prelaze hiljade kilometara. Bez obzira na njihovu ulogu u geopolitičkim igrama, oni zaslužuju saosjećanje i razumijevanje, bar u onim situacijama kada je riječ o ogoljenoj ljudskoj muci, koja nadilazi sve civilizacijske i druge razlike. A suprotstavljenih mišljenja nema kada je u pitanju odnos migranata i domicilnih stanovnika prema samoj BiH. Prvi je zaobilaze u širokom luku, a drugi sa žaljenjem konstatuju da su okruženi tolikom mizerijom da im zemlja nije atraktivna čak ni očajnicima. Pa, kada je već tako, ostaje nam bar mogućnost da – kako je proročanski govorio jedan značajni srpski pisac, kojem su se “napredni intelektualci” zbog toga rugali do besvijesti – “iskoristimo prednosti naše zaostalosti”!
