Pored tradicije i sile prilika, odnosno kumova i žiranata, hiljade Banjalučane, htjeli to ili ne, od ovog ljeta moraće da budu dobri i sa komšijama, koji, po novoj odluci o komunalnom redu, imaju ekskluzivno pravo da odlučuju da li neko smije imati kućnog ljubimca ili ne.
Naime, ukoliko živite u najvećem gradu Srpske, a želite da u stanu imate hrčka, mačku, psa, papagaja, ili, recimo, akvarijum sa ribicama, za to ćete morati da sakupite potpise svih komšija iz zgrade. Ovo je planirano odlukom koju je Skupština grada usvojila u junu, a prema njoj bi vlasnici kućnih ljubimaca trebalo da nabave dozvolu svih etažnih vlasnika u objektu u kojem žive, a ne samo nadležnog organa, odnosno predstavnika ZEV-a ili predsjednika savjeta. Narodski rečeno, to znači da vam komšija kome na stubištu niste rekli dobar dan može praviti problem i ne dati potpis za držanje hrčka ili papagaja.
S druge strane, s pravom se postavlja pitanje šta će biti sa već postojećim životinjama, za koje vlasnici ne dobiju dozvolu o držanju? Hoće li ih morati pustiti na ulicu ili će gradski oci vlastitim sredstvima obezbijediti adekvatan smještaj za ljubimce koji se baš i ne sviđaju komšijama, a već su u našim stanovima? Šta raditi u situaciji kada zgrada ima 40 stanova, a neki od vlasnika ne žive u BiH? Da li je, između ostalog, cilj pomenute uredbe zbližavanje komšija i popravljanje njihovih odnosa?
Pomenuta odluka otvara prostor i za novu vrstu korupcije, komšijske, jer će ljubitelji životinja za svog papagaja ili dugogodišnjeg pekinezera vjerovatno nuditi sve i svašta, a komšije bi to mogle iskoristiti pa “zarezati” cijenu potpisa. Šalu na stranu, ali malo kome je jasno šta se željelo ovom odlukom i kako ona pomaže ili odmaže građanima. Da li je držanje kućnih ljubimaca gorući problem Banjaluke ili se u konkretnom slučaju neko s nekim jako dobra zeza?
Pomenuta odluka izglasana je u vrijeme kada se u mnogim naseljima grada na Vrbasu još šetaju čopori pasa lutalica, koje je neko vjerovatno “masno” platio, a zatim izbacio na ulicu i za koje više niko nije nadležan. Gospodo, za takve je potrebna kazna i traženje odgovornosti, a nikako za ljude čiji mališani uživaju pored svojih ljubimaca. Jer, komšija nije dugme, ali nije ni kućni ljubimac.
