Premijernim izvođenjem predstave “Generacija bez kosti” Pozorište Prijedor otvorilo je u utorak 63. pozorišnu sezonu.
Direktor ove kuće Zoran Baroš istakao je da je predstava rađena po tekstu Uglješe Šajtinca “Hadersfild” i posvećena je nedavno preminulom glumcu i režiseru Radenku Bilbiji, koji je u sezoni 2006/07. godine režirao ovu predstavu.
– Ovo je omaž našem kolegi, koji je i kroz tu predstavu gradio ideju iza koje smo kao generacija stajali – kazao je Baroš.
Ovoga puta adaptaciju teksta i režiju predstave potpisuje Darko Cvijetić. On je nakon premijere potvrdio da je rad na predstavi bio naporan i da je trajao dva mjeseca.
– Radili smo vrlo naporno i eksperimentisali smo s puno stvari pa i sa granicama sopstvene izdržljivosti i emotivnih pragova. Po desetak sati dnevno smo kopali po ovome i rovarili o vrlo osjetljivim stvarima – kazao je Cvijetić.
On je dodao da je kroz replike likova pokušao direktno da komunicira sa publikom.
– Moglo se osjetiti da se tokom cijele predstave akumulira energija koja je na kraju prasnula u takvom aplauzu – dodao je Cvijetić.
Komad se bavi generacijom koja se preobražava nakon maturske večeri okupljene poslije 11 godina te otkriva generacijske raskole i promašene identitete.
Glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske Branko Janković rekao je da je njegov lik, koji je u školstvu imao najviše potencijala, da bi ga kasnije to školstvo, a poslije i zdravstvo i pravosuđe, doveli do kraha ličnosti.
– U rediteljskoj postavci težilo se tome da moj lik ima što više dokumentarnog da bi ga ljudi na što bolniji i potresniji način doživjeli i shvatili da je društvo generacija bez kosti koje trpa probleme pod tepih – istakao je Janković.
Glumac Pozorišta Prijedor Želimir Rivić rekao je da je ogromna energija uložena u ovaj rad i da je režiser to vrlo dobro uklopio, našao sve mane i vrline i sve to dobro spojio.
– U ovoj kući sam već 32 godine i najstariji sam član postave nove predstave, a ta mladost postave dala je naboj energije, koji se odavno u ovoj kući nije osjetio. Igram oca izgubljenog u vremenu i prostoru, koji gleda na djecu koja takođe ne mogu da se snađu u ludilu koje ih okružuje, ali na kraju, ipak, postoji izlaz. Reakcija publike je malo začuđujuća, ali takva i jeste predstava. Malo se nasmiju, a onda poslije toga im dođe kao kost u grlo – kazao je Rivić.
Student četvrte godine glume na banjalučkoj akademiji Ena Radovanović, kojoj je uloga u ovoj predstavi prvi profesionalni angažman, igrala je djevojčicu koja je u svijetu koji joj nudi loše stvari i koja pokušava da se dodvori tome.
– Na kraju to nije to i ona doživljava neki preporod, a reakcija publike je bila divna – zaključila je Radovanovićeva.
Postava
Glumačku postavku u predstavi čine: Ena Radovanović, Branko Janković, Srđan Knjeginjić, Siniša Vučićević, Želimir Rivić i Vedran Marčeta.
