Sanjanin Musaib Talić već punih petnaest godina s uspjehom vodi jednu od najprestižnijih škola fudbala u kanadskom gradu Vankuveru.
U tom periodu kroz ovu školu prošlo je oko 10.000 dječaka i djevojčica, a u međuvremenu neki od njih su izrasli u vrhunske nogometaše i danas nastupaju za poznate klubove. Skupa sa porodicom, Talić je u Kanadu stigao kao izbjeglica, krajem 1992. godine.
“Prve godine su protekle u privikavanju na potpuno novu kulturu i način života. Trebalo je naučiti jezik i integrisati se u društvo. Djeca su se vrlo brzo privikla na takav život, meni i supruzi je trebalo više vremena”, kaže Talić.
Ovaj Sanjanin je, inače, bio talentovani fudbaler, nastupao je za Podgrmeč, a kratko vrijeme igrao je i u banjalučkom Borcu te za Iskru iz Bugojna. Ipak, odlučio je da se posveti trenerskoj karijeri i za ovaj poziv se školovao uporedo s poslom komercijaliste koji je obavljao u jednoj sanskoj firmi. U periodu neposredno prije ratnih dešavanja, vodio je Podgrmeč, ali ratni vihor ga je “oduvao” preko Atlantika. U prvim godinama poslije završetka rata vratio se u rodni Sanski Most te ponovo preuzeo kormilo Podgrmeča. “Ubrzo sam shvatio da mnoge stvari više nisu iste kao ranije. Odlučio sam da se vratim u Kanadu, gdje mi je ostala porodica, a ubrzo zatim pokrenuo sam školu nogometa za dječake i djevojčice”, priča nam Talić.
Njegova “European Football School” je za kratko vrijeme postala vrlo popularna, prije svega zahvaljujući pedantnom i studioznom radu s najmlađima. U školi rade kvalitetni treneri, od kojih je nekoliko iz Bosne i Hercegovine.
“Koncept školovanja je tako zamišljen da obuhvata sve aspekte nogometne igre, počevši od fizičke kondicije i osnova, pa do zahtjevnih taktičkih elemenata. Radimo s nogometašima od sedme do osamnaeste godine, kada se od njih očekuje da su već formirani nogometaši”, ističe Talić.
Najveći broj polaznika su, kaže, kanadska djeca, s obzirom na to da nogomet u posljednjoj deceniji doživljava pravu ekspanziju i porast popularnosti u ovoj državi.
“Mladi Kanađani mnogo više vole fudbal nego njihovi roditelji. Sem toga, u ovoj zemlji je veoma razvijena sportska kultura, roditelji potiču djecu da se bave sportom i tako koriste slobodno vrijeme”, govori Talić.
Dodaje kako je posebno primijetno povećanje broja djevojčica koje treniraju nogomet. Osim sportskog aspekta, u Talićevoj školi se velika pažnja poklanja disciplini, ali i životnoj naobrazbi.
“Nije nam cilj da djecu naučimo samo sportskim vještinama, nego da im pomognemo da kroz sport izgrade ličnost”, ističe Talić.
Njegova fudbalska škola organizuje i studijska putovanja u fudbalske centre širom Evrope, a bliska saradnja postoji sa nekoliko velikih evropskih timova, kao što su Barselona, Ajaks, Borusija iz Menhengladbaha ili Stouk Siti. Prilikom takvih posjeta, Talićevi puleni redovno odmjeravaju snage s mladim selekcijama poznatih fudbalskih klubova. Zahvaljujući takvoj saradnji, ovaj Sanjanin se upoznao sa brojnim značajnim nogometnim stručnjacima u svijetu, ali i vrhunskim nogometašima.
“Prije desetak godina upoznao sam Zlatana Ibrahimovića, koji je tada igrao u Ajaksu. I danas se ponekad čujemo, razmijenimo SMS-ove ili kontaktiramo uz pomoć interneta”, kaže Talić.
S ponosom dodaje kako neki od nogometaša koje je stvorio danas igraju u poznatim klubovima. Najpoznatiji je svakako Danijel Fernandez, koji je nastupao za Porto, a sada je član holandskog Tventea. Inače, radi se o standardnom reprezentativcu Kanade.
Iako se Talićeva fudbalska škola danas suočava sa žestokom konkurencijom, jer su svoje škole u Vankuveru pokrenuli i neki poznati evropski klubovi, reputacija koju je godinama sticao garantuje mirnu budućnost.
“I ove godine upisali smo stotinu novih polaznika, a interes je bio i veći. Jednostavno, izgradili smo dobar imidž u Vankuveru, ljudi nas prepoznaju i cijene”, kaže Talić.
U njegovom stručnom štabu je i njegov 26-godišnji sin Amar, koji je nedavno dobio UEFA trenersku licencu. Ovaj mladić, sem u očevoj fudbalskoj školi, radi i kao član stručnog štaba nogometne reprezentacije uzrasta do 15 godina kanadske provincije Britanska Kolumbija.
Talić za sebe kaže da je veoma nostalgičan kada je u pitanju rodni kraj.
“Iako to košta, svake godine dolazim kući. Vidim se sa prijateljima, skoknem i do Banjaluke, gdje sam proveo lijepo životno razdoblje. Malo odem na more i tako napunim baterije pa se ponovo vratim na posao u Kanadu”, ističe ovaj sportski entuzijasta.
Zlatana Ibrahimovića učio da piše
Musaib Talić kaže kako pamti da je Zlatan Ibrahimović loše govorio naš jezik kad ga je upoznao, te da je često koristio poštapalicu “care”, koju je simpatično izgovarao. Uspomena na ovo poznanstvo je trenerka s potpisom ovog talentovanog nogometaša.
“Prvo sam morao da mu pokažem kako se izvorno piše njegovo ime, jer mi je rekao kako nikada ne može upamtiti gdje se pišu one kvačice. Uvijek ga je pisao bez njih”, kroz smijeh se prisjeća Talić.
