Da su u Prijedoru nekada živjele praistorijske životinje dokazao je agronom u penziji i arheolog amater Milan Obradović koji je polovinom avgusta na ušću riječice Gomjenice u Sanu pronašao kompletan zub mamuta, a sada ga nakon zvanične potvrde iz Vašingtona prvi put prikazuje ovdašnjoj javnosti.
Naime, ovaj Prijedorčanin koji gotovo cijelo ljeto provodi na lokalnoj rijeci ekskluzivno za Press RS prepričava da je mamutov zub pronašao na dubini od metar do metar i po, među hrpom kamenja.
– Bilo ga je zaista teško primijetiti. Naime, riječ je o tzv. unutrašnjem zubu ili molaru ove praistorijeske životinje iz porodice slonova. A kako su mi nakon višednevne prepiske potvrdili stručnjaci Nacionalnog paleontološkog muzeja u američkom Vašingtonu to je bio jedan od zuba za žvakanje hrane, dok njegova starost, zavisno od vrste mamuta, može biti od 4.500 godina (period holocen) do čak pet miliona godina (pliocen) – prenosi Obradović, koji je potpuno uvjeren da je to prvi takav nalaz na teritoriji Prijedora.
– Koliko ja znam, niko na ovim prostorima, uključujući cijelu BiH, nije našao ništa slično, jer znamo samo za mamute pronađene u Srbiji, posebno one na lokalitetu Viminacijuma gdje se sada uveliko istražuje. Kako god, vagao sam zub i teži okruglo dva kilograma i 60 grama – otkriva ovaj arheolog amater i dodaje da je nakon pronalaska zuba tih dana vodio još nekoliko ljudi da detaljnije pretraže teren na kome je ranije nalazio municiju i druge dijelove opreme za protivavionski mitraljez iz Drugog svjetskog rata.
– Teoretski, na tom dijelu ušća Gomjenice u Sanu trebalo je da bude još dragocjenih fosilnih ostataka mamuta. Međutim, iako smo se tome nadali, tj. nekoj kljovi ili drugom komadu mamutovog skeleta, ništa nismo našli – ističe ovaj sedamdesetosmogodišnjak.
Za to vrijeme, njegove komšije iz prijedorskog naselja Kokin grad ovaj drevni nalaz previše ne zanima, jer, kako kaže Obradović, oni o tome ne znaju ništa za razliku od stručnih krugova.
– Zato i ispada da bi bilo bolje da sam našao kesu dolara iako ovo ima solidnu paleontološku vrijednost. Čak bi možda u Americi moglo da bude otkupljeno za nekih dvije hiljade dolara – kaže Milan, koji ne zna šta bi bilo najbolje da uradi sa ovim nalazom.
– Ne vjerujem da bi to bilo turistička atrakcija za široke mase ljudi. Ipak, bilo bi dobro da se stavi u muzej i sačuva od propadanja kao dokaz da je i na ovim prostorima, ne samo u Sibiru i drugim dijelovima svijeta, bilo mamuta – tvrdi Obradović, koji je za života pronalazio i komade kamena koji neodoljivo podsjećaju na prastare sjekire, noževe…
– Bilo je tu i starih željeznih kuka koje su koristile dok je Sana bila plovna. Uz pomoć njih su pravljeni splavovi za transport trupaca, a u onu legendu o misterioznim metalnim alkama koje su u drevno doba služile džinovima da za stijene na Kozari vežu lađe, ne vjerujem kao ni u Međugorje ni Osmanagićeve piramide u Visokom – kaže Obradović kao zvanično najstariji aktivni planinar u Prijedoru.
S tim u vezi, valja podsjetiti da pojedini stanovnici grada na Sani i sada tvrde da su pomenute velike željezne alke i obručevi utiskivani u kozaračke stene još u vrijeme Panonskog mora, kada su na ovoj planini navodno postojale luke.
– Za alke su upravo džinovi kao drevni brodari i moreplovci vezivali svoje velike lađe. Takođe, alke koje se dan danas mogu vidjeti na Kozari postoje i na drugim planinama, visovima i nepristupačnim stijenama u BiH, Hrvatskoj i šire što govori da je Balkan bio i prapostojbina divova – tvrdili su lani sagovornici Pressa.
Kopaju i arheolozi sa Kembridža!
Prijedor je posljednjih nedjelja u žiži regionalnih medija i zbog aktivnosti arheologa sa čuvenog Univerziteta u Kembridžu koji u saradnji sa Zavodom za zaštitu istorijskog nasljeđa Republike Srpske, lokalnog Muzeja „Kozara“ i slovenačkog arheološkog servisa “Arhej” na lokalitetima Čarakovo, Zecovi i Topića brdo tragaju za naseljima starijim od 5.000 godina. Njihov cilj je da pokušaju da rekonstruišu cijelo prakorito rijeke Sane i prikupe materijal za buduće analize. Inače, arheološki materijal pronađen proteklih godina na ovim lokalitetima već potvrđuje da u Zecovima postoje ostaci neolitske kulture, a ne treba zaboraviti ni stara vjerovanja da su Rimljani upravo tamo imali svoju stražaru i uporište odakle su kontrolisali rječni put Sanom, kao i ostale kopnene puteve i komunikacije.
