Nakon darivanja ikone i svete vodice krenulo je sa svih strana. I odjednom svi imaju poneku priču o sveštenim licima. Dokoni ponekad podvale pripovjedački kukolj, pa valja izvagati šta za priču jeste, a šta opet nikako nije. Ova, bez sumnje, ostaje u situ.
U Doboju stoluje stanoviti sveštenik, čije je ime, naravno, poznato redakciji. A ono, ime, uprkos svemu, neophodno je, pa ćemo reći da se sveštenik zove Miodrag. A popu Miodragu, bog da prosti prednje zube što govorimo ovo, sva sagrešenja ovoga svijeta ne bijahu strana: kocka, duvan, piće, žene, nastavite niz. Narav mu bijaše komotna, jezik još širi. Na primjer, bi ovako:
Krenu pop Miodrag jaranu na slavu. Nosi kafu, šećer, bombonjeru, teglu meda, hercegovačku lozu, kilu pljevaljskog sira. I taman stupi na dobojski beton kada se sjeti da je zaboravio vino. Uđe u obližnju prodavnicu i reče:
– Dobro veče! Treba mi flaša vina, imate li štogod?
– Imamo, naravno – kaza prodavačica.
– A koje?
– „Vranac” i „Ždrepčevu krv”.
Pop Miodrag se gadljivo strese i samo procijedi:
– Pu, pa bolje vino ja po grobljima bacam!
Nadležni vladika je nekim čudom čuo za strahote i pokore koje pop Miodrag čini u parohiji. Slušao je i, ako je vjerovati izvorima, krstio se. Znao je vladika da među sveštena lica ponekad zaluta poneka crna ovca, ali ovo još nije čuo, ovo još nije vidio! Andrićev fra-Serafin za Miodraga bijaše bezazlena reklama. I kada su pritužbe postale nesnosne, kada su skandali popa Miodraga postali obični k’o „oče naš”, vladika ga pozva sebi.
– Pa dobro, oče Miodraže – poče vladika malo poizdalje – razumijem ja sve. Krštena smo čeljad, znam da su iskušenja mnoga. Vjerujem da svako, pa i sveštena lica, ponekad skrenu s puta, udare kaldrmom. I sve ja to vidim i sve je to meni jasno. Evo, recimo, oče Miodraže, ti! Jasno mi je da voliš piće – ponese čovjeka čašica, opusti mu i pamet i jezik, ponese ga i pjesma, osladi mu se društvo. Razumijem i duvan – vole ljudi taj đavolji nikotin, pa džaba! Znam i da ponekad udariš u kocku, ni to mi ne smeta, jer hoće kocka da povuče čovjeka, da ga prevari, da ga opčini. Ako ćeš iskreno, razumijem i da bacaš oko na žene, vrtljivo je to i zamamno, očara ga suknja dok si rekao „amin”! Ali, oče Miodraže, pobogu si, brate – kada sam čuo da sa seljacima sjediš ispred zadruge i da pivo otvaraš časnim krstom!!!
