Zamislite da jedne večeri, dok sjedite udobno zavaljeni u fotelji i gledate svoj omiljeni šou-program pod nazivom “Dnevnik”, neki novinar, na nekakvoj pres-konferenciji, nekog političara onako sočno – otjera u majčinu! Dok su vam usta još širom otvorena od nevjerice, a iz uglova usana se cijedi slina zbog saznanja da prisustvujete nečem nesvakidašnjem i ružnom, raspomamljeni novinar nastavlja da “čašćava” unezvijerenog uglednika najsočnijim psovkama iz kočijaškog vokabulara.
A onda slijedi rasplet ove napete i zamišljene priče: Osionog novinara, koji “ne je*e živu silu” i kojem se, možda, otvoreno divite zbog hrabrosti da “onom gore”, na položaju, skreše pred kamerama sve ono što mu vi svakog dana pominjete kad vas niko ne čuje, još dok je na putu do matične redakcije, čeka otkucan otkaz! Nagrada za gore opisano ponašanje, i to ne samo u medijima, već i na bilo kojem ozbiljnijem poslu upravo je takva. Kome se ne sviđa može nastaviti da galami i vrijeđa svoje sagovornike na nekom portalu koji ne čita niko živ i za platu od 50 maraka. Ako je ikad i dobije.
A sada slijedi priča koja nije ni napeta ni zamišljena, već, nažalost, sasvim svakidašnja i neopisivo ružna. Povod za priču je, naravno, ispad ministra bezbjednosti BiH Dragana Mektića i njegov obračun s RTRS-om i njegovim novinarima. Eh, da je dao bog da je Mektićevo vrijeđanje novinara i pominjanje njihove djece jedini primjer ovdašnjeg osionog političara koji “ne je*e živu silu” i kojem se, što je najtragičnije, pojedinci otvoreno dive zbog “hrabrosti” da nekom “novinarčiću” skreše pred kamerama sve ono što vi, koji se plašite vlastite sjene, niste u stanju da pomenete ni pred najrođenijima.
Prije Mektićevog verbalnog traktata o javnom RTV servisu kao “bordelu” i “vojnom krilu SNSD-a”, televizijskim facama iz kojih “curi silikon” i sličnih gadosti, novinare u ovoj napaćenoj zemljici na sličan način su tretirali i brojni drugi moćnici. Ljudima koji su samo radili svoj posao zabranjivan je ulazak u državne institucije, slate su im želje da dobiju infarkt i visok krvni pritisak, prijetilo se lomljenjem nogu i “opštenjem” sa majkom.
Nagrada za gore opisano ponašanje je pobjeda na izborima i plata od pedesetak maraka – puta 100! I, vjerovali ili ne, uvijek je dobijaju redovno.
