Autor brojnih naučnih radova i profesor doktor pravnih nauka, Milan Blagojević, inače sudija Okružnog suda u Banjaluci, namjerava da pred nadležnim institucijama pokrene inicijativu za izmjene Krivičnog zakona RS u koje bi, prema njegovom prijedlogu, trebalo da budu uvršćene krivične sankcije prema licima koja bi izvršila neustavni prenos nadležnosti RS na nivo BiH, ali i EU!
On tvrdi da bi na taj način Srpska bila jedna od rijetkih federalnih jedinica u svijetu koje bi krivičnopravno štitile svoje ustavne nadležnosti od neustavnog prenosa.
– Inkriminacija koju predlažem bila bi jedinstvena i po tome što ne bi bila samo to, već i svojevrsna ustavnopravna norma. Ovim krivičnim djelom, koje ima svoj ustavni osnov kako u Ustavu BiH, tako i u Ustavu RS, pravno se zaštićuje sama državnopravna esencija Srpske – kaže Blagojević u intervjuu za Press.
Ne bismo bili jedini u Evropi!
Postoje li primjeri u Evropi ili svijetu da federalne jedinice na sličan način brane svoje interese, kao što vi predlažete u inicijativi o mehanizmu koordinacije?
– U tom pogledu ne bismo bili usamljen primjer u Evropi, s obzirom na činjenicu da federalne jedinice u državama poput Belgije, odnosno regioni u Španiji ili Italiji, ljubomorno nastoje da očuvaju svoje ustavne nadležnosti i u slučajevima u kojima je riječ o transponovanju propisa EU u domaći pravni sistem i primjeni tih propisa.
Šta vas je navelo na ideju da predložite inicijativu za izmjene Krivičnog zakona u vezi s unošenjem kaznenih mjera za neustavni prenos nadležnosti RS?
– Dugogodišnjim praćenjem ponašanja različitih predstavnika RS zapazio sam da su upravo ta lica, svjesno ili nemarno i bez ikakve pravne odgovornosti, u kontinuitetu neustavno prenosila brojne ustavne nadležnosti Srpske na nivo BiH, čime je RS neustavno razvlašćena u desetinama svojih državnih nadležnosti. Iskustvo takvog kontinuiranog i nemarnog odnosa prema RS, a time i prema srpskom narodu koji je stvorio RS, pokazuje da se konačno mora krivičnopravno zaštititi ono što je preostalo od ustavnih nadležnosti RS. To treba učiniti propisivanjem novog krivičnog djela u grupi krivičnih djela protiv ustavnog uređenja RS.
Kako bi bilo nazvano to novo krivično djelo i kakve bi bile predviđene kazne?
– Krivično djelo bi se zvalo neovlašćeno prenošenje ustavnih nadležnosti RS, a zakonsko biće tog krivičnog djela imalo bi tri stava i glasilo bi: (1) Ko bez ovlašćenja ili protivno ovlašćenju Narodne skupštine RS prenese u cjelini ili djelimično neku ustavnu nadležnost RS na bilo koji drugi nivo vlasti u BiH ili izvan BiH, biće kažnjen zatvorom od dvije do dvanaest godina. (2) Kaznom iz stava 1 biće kažnjen ko za bilo koji nivo vlasti u BiH ili izvan nje preuzme neku ustavnu nadležnost RS bez saglasnosti Narodne skupštine RS, kao i ko bez saglasnosti Narodne skupštine RS osnuje instituciju ili organ na nivou BiH u bilo kojoj oblasti društvenih odnosa čije uređivanje nije u nadležnosti BiH. (3) Ako je djelo iz stava 1 ovog člana učinjeno iz nehata, učinilac će biti kažnjen zatvorom od jedne do osam godina.
Zašto predlažete tako teške kazne za eventualne počinioce?
– Zaprijećene visoke kazne i treba da budu takve, s obzirom na pravno dobro koje se štiti ovim krivičnim djelom. Tim razlozima može se objasniti i potreba da se za ovo krivično djelo odgovara i kad je učinjeno iz nehata. Naime, iskustvo pokazuje da je dobar dio nadležnosti Srpska izgubila nemarom ili nebrigom onih koji su je predstavljali i predstavljaju. Pošto se ovo krivično djelo sa stanovišta krivičnopravne nauke može učiniti i nehatno, a da bi se preduprijedilo kasnije pozivanje da do prenosa ili preuzimanja nadležnosti Srpske nije došlo namjerno, odnosno umišljajem, naprosto je neophodno da postoji krivična odgovornost i za nehat, odnosno za sve one situacije za koje se bilo ko ne bi mogao ekskulpirati kazivanjem da nije bio svjestan šta čini. Propisivanjem i nehatne odgovornosti, svaki potencijalni učinilac ovog djela bio bi dužan i morao bi da bude svjestan šta čini ako neustavno prenese ili preuzme neku ustavnu nadležnost RS.
U službi RS: Nisam akter bilo čije politike!
Plašite li se da bi vaša inicijativa mogla da bude dočekana “na nož” od aktuelne opozicije u RS, koja učestvuje u vlasti na nivou BiH, jer bi oni mogli da navedu brojne primjere iz prošlosti kada je SNSD, kako tvrde, učestvovao u prenosu nadležnosti RS na bh. nivo? Pretpostavljam da vaš prijedlog izmjena Krivičnog zakona RS ne predviđa retroaktivnu primjenu kaznenih mjera?
– Na početku ovog odgovora moram naglasiti da moja razmišljanja i ideje nisu u službi bilo čije politike, niti u službi bilo koga ponaosob. Ovo naglašavam imajući pri tome u vidu aktuelni i po Srpsku pogubni srpsko-srpski sukob. Ne želim da budem, niti sam dio toga, jer su moje ideje u službi RS i našeg naroda. Kada to imam u vidu, onda se u mojim razmišljanjima ne mogu rukovoditi, niti se rukovodim time da li će moje ideje biti dočekane od nekoga na nož, jer bih tada izašao iz svijeta nauke i ušao u sferu politikanstva. Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja, moram naglasiti da ova inkriminacija, kao i svako novo krivično djelo, ne bi mogla da se primjenjuje retroaktivno, odnosno na prošle događaje, već samo i isključivo na one radnje i subjekte koji bi to krivično djelo učinili nakon njegovog stupanja na snagu.
Kako precizno definisati šta je to uopšte prenos nadležnosti? Hipotetički posmatrano, političari koji ulaze u takve “kombinacije” uvijek bi mogli da tvrde da je riječ o “razumnim kompromisima”, a ne prenosu nadležnosti?
– Kada se odredbama koje sam prethodno pomenuo propiše da se prenos i preuzimanje nadležnosti ne mogu vršiti bez ovlašćenja, odnosno saglasnosti NSRS, onda to nije samo inkriminacija, već i sui generis ustavnopravna norma, kojom bi prvi put na jasan i nedvosmislen način bio određen subjekt u RS koji je nadležan da odlučuje o ovim pitanjima. Sve to ne bi sprečavalo, niti može spriječiti NSRS da se svaki put prije davanja ovlašćenja, odnosno saglasnosti, prethodno obrati narodu u RS da bi se putem referenduma čuo glas naroda o tome da li je za prenos ili preuzimanje neke ustavne nadležnosti Srpske ili protiv toga. To bi bilo u saglasnosti sa članom 77 Ustava RS, prema kojem NSRS može uvijek da odluči da o bilo kojem pitanju iz svoje nadležnosti odluku donese nakon prethodnog izjašnjavanja građana Srpske na referendumu. A što se tiče preciznog definisanja pojma prenosa nadležnosti, pa to je već jasno određeno postojećim normama iz Ustava BiH i Ustava RS.
Možete li biti konkretniji?
– Ti ustavi na jasan način određuju šta jeste, a šta nije nadležnost BiH, odnosno RS, pa bi prenos ili preuzimanje nadležnosti postojalo svaki put kada bilo ko prenese ili preuzme neku nadležnost RS suprotno njenom ustavu i Ustavu BiH. Još jednostavnije kazano, prenos i preuzimanje nadležnosti postojali bi svaki put kada bilo ko omogući vlasti na nivou BiH ili institucijama izvan BiH da pravno uređuju ili odlučuju u bilo kojoj oblasti društvenih odnosa koja je ustavna nadležnost RS. Dakle, svaki put kada dođe do toga bilo bi izvršeno ovo krivično djelo, i nikakvo pozivanje na, kako ste rekli, razumne kompromise, ne bi moglo osloboditi od krivične odgovornosti učinioca ovog krivičnog djela.
U inicijativi predviđate da se ovo krivično djelo “protegne” i na neustavni prenos nadležnosti RS prema EU? Možete li to objasniti?
– I ovdje nam je od pomoći iskustvo iz ne tako daleke prošlosti. Sjetimo se samo da je pozivanjem na nepostojeće evropske standarde, čiji sadržaj ne bi mogli definisati ni nosioci svekolike vlasti iz Brisela, pa i one sudske, došlo do prenosa nadležnosti na nivo BiH u oblasti javnih nabavki, iako za tim objektivno nije postojala potreba. S tim u vezi, ne treba zaboraviti da Evropska unija nije prezala ni od ucjenjivanja RS prijetnjom uskraćivanja svoje novčane pomoći u slučaju da Srpska ne prenese oblast javnih nabavki u isključivu nadležnost BiH. Savjet za državnu pomoć, uspostavljen isključivo na nivou BiH Zakonom o sistemu državne pomoći, za koji su glasali poslanici i delegati iz RS, takođe je jedan od načina kako je Srpska nepotrebno razvlašćivana od svojih nadležnosti u tom pogledu, a sve pod plaštom članstva u EU. Brojni su ovakvi i drugi primjeri u kojima su se, na osnovu izmišljenih evropskih standarda i pod plaštom evrointegracija, prenosile i nastoje prenijeti ustavne nadležnosti RS, čime se ona desupstancijalizuje u ustavnom pogledu i korak po korak svodi na ljušturu.
Postoje li i svježiji primjeri takvog odnosa prema prenosu nadležnosti s RS na bh. nivo po zahtjevima iz Brisela?
– Najsvježiji primjer je nastojanje Energetske zajednice Jugoistočne Evrope, koja potpuno neustavno i nemoralno ucjenjuje Srpsku da prenese svoje ustavne nadležnosti na nivo BiH ne samo u oblasti električne energije, nego i vode, gasa, zaštite životne sredine i slično. Tome se RS mora oduprijeti i ne smije podleći tim nemoralnim ucjenama, jer će u protivnom nestati! Zbog toga ovo krivično djelo treba da posluži kao odbrana i prevencija od takvih i sličnih pokušaja u budućnosti, jer se ovom inkriminacijom prenos onemogućava, odnosno dozvoljava samo na osnovu i u granicama ovlašćenja NSRS.
Zbog čega vjerujete da bi i vlast i opozicija u RS pristali da u eventualne izmjene KZ-a u vezi sa prenosom nadležnosti bude uvršćen i prenos nadležnosti RS na Brisel, jer je to “grana” na kojoj sjede i jedni i drugi?
– Po mom mišljenju, treba poći od jednog prostog pravila, odnosno načela. Srpska treba da bude vrhovna vrijednost, kojoj treba da budu podređene sve druge vrijednosti! Svaki put kada neka druga vrijednost, a posebno nevrijednost, dovodi u pitanje RS ili nešto što pripada njoj, kao što je to neka njena ustavna nadležnost, Srpska ne smije biti žrtvovana. Na ovakav način treba da se ponašaju predstavnici RS, jer je Srpska, kako za njenu vlast, tako i za opoziciju, u svakom trenutku grana na kojoj sjede. Drugim riječima, nije Brisel grana na kojoj oni sjede ili bi trebalo da sjede, već je to RS. S obzirom na to da je u uskoj vezi sa Briselom, naglasiću da bi to trebalo da bude ponašanje predstavnika Srpske i u onome što se ovdje naziva mehanizmom koordinacije u procesu pridruživanja BiH Evropskoj uniji.
Kako to mislite?
– Mehanizam koordinacije ne smije da bude tijelo koje bi bilo kome nametalo rješenja, a posebno ne smije biti tijelo koje bi usvajalo propise. Mehanizam koordinacije, takođe, ne smije da bude tijelo koje bi kao arbitar rješavalo sporove do kojih u procesu evropskih integracija dođe između BiH i entiteta, te između samih entiteta, a u Federaciji BiH između nje i kantona. Osnov postojanja ovog mehanizma ne može biti bilo kakav akt Savjeta ministara BiH. Umjesto toga, mehanizam koordinacije treba da nastane sporazumom entiteta. Pošto nije organ vlasti koji nameće odluke, ovaj mehanizam treba biti mjesto razgovora, pregovora i dogovaranja između entiteta u pogledu onih poslova koji su, i kada je riječ o implementaciji propisa EU, njihova nadležnost prema Ustavu BiH, dok su Parlamentarna skupština i Savjet ministara institucije u kojima se, radi implementacije propisa EU, mogu usvajati samo propisi iz nadležnosti institucija BiH. U procesu dogovaranja entiteti pomoću mehanizma koordinacije treba da usaglase nacrte i prijedloge propisa za čije usvajanje su nadležni, da bi bila izbjegnuta disharmonija između njihovih propisa.
Kojim bi onda principima RS trebalo da se vodi prilikom pregovora o mehanizmu koordinacije?
– U postupku razgovora i pregovaranja RS treba da se rukovodi sljedećim principima, koje treba braniti dosljedno i nepokolebljivo: prvi i najvažniji princip jeste da je RS vrijednost koja se ne smije nijednim dijelom žrtvovati bilo čemu drugom, odnosno sve drugo treba biti podređeno Republici Srpskoj kao najvišoj vrijednosti. Zatim, u svim oblastima društvenih odnosa, koje su njena ustavna nadležnost, Srpska svojim zakonima i drugim propisima treba isključivo implementirati propise EU. Implementacija tih propisa nikako ne znači niti smije da znači da i u jednom slučaju treba prenositi ustavne nadležnosti entiteta na nivo BiH. Do prenosa nadležnosti ne smije doći ne samo u cjelini, već ni djelimično u vidu tzv. okvirnih ili tim zakonima sličnih saveznih zakona. U situaciji u kojoj je jedan entitet uskladio svoje propise sa propisima EU, a drugi entitet to nije učinio, ne može se tražiti odgovornost entiteta koji je izvršio harmonizaciju svojih propisa, niti se zbog toga može izvršiti prenos nadležnosti na nivo BiH. Tamo gdje je to neophodno radi primjene propisa EU, na primjer, u slučaju kontrole kvaliteta mlijeka, treba osnivati međuentitetske organe, komitete, zavode, direkcije, a ne osnivati nove organe na nivou BiH. Imajući u vidu i iskustva iz drugih zemalja članica EU, treba formirati međuentitetske delegacije za pregovore sa EU, naročito u oblastima za koje entiteti imaju ustavnu nadležnost.
