Prijedorčanin Aleksa Ilić je svestran trinaestogodišnjak, svira gitaru, interesuje ga fotografija, ali je i jedan od najboljih mladih atletičara u BiH.
Atletikom se počeo baviti u martu prošle godine, a ubrzo su stigle i prve medalje. Tu su prva mjesta sa mitinga u Splitu, Sremskoj Mitrovici, Novom Sadu i Prijedoru, te sa uličnih trka u Brčkom, Prijedoru i Novom Gradu.
– Trenirao sam malo tenis i džudo, ali ništa ozbiljno, da bi me jedan dan na atletiski trening pozvao Siniša Marčetić, koji je radio s mojim bratom Đorđem, teniserom. Dopalo mi se, počeo sam da dolazim na treninge nekoliko puta sedmično, a sada to radim svaki dan – rekao je Aleksa Ilić.
Osamnaestogodišnji Đorđe, nekada najbolji teniser BiH do 16 godina, od kada je upisao fakultet ne bavi se ozbiljno tenisom, ali je porodica Ilić dobila novog sportistu.
– Imam dobre rezultate. Kada sam počeo da treniram, rezultat na 300 metara mi je bio 51 sekund, a sada je 39,65. Taj rezultat sam ostvario na veoma jakom takmičenju u Sloveniji. Nedavno sam na Prvenstvu BiH za mlađe pionire osvojio tri zlata – na 60 metara sam ostvario lični rekord (7,77 sekundi), a pobijedio sam i na 300 metara i u štafeti 4×100 metara sa drugarima iz AK Sloboda iz Novog Grada – priča Ilić, kojem je uzor najbolji sprinter svijeta Usein Bolt.
Riječi hvale za Aleksu ima trener Marčetić: “Radi se o velikom talentu, što pokazuju rezultati. On je jedan od najboljih mladih sprintera u regionu, ali je i dokaz da je bez tartan staze i dvorane moguće bilježiti uspjehe u uslovima koji više liče na one iz 19. vijeka. Nakon treninga za presvlačenje koristimo blagajnu Fudbalskog kluba Rudar Prijedor jer naš klub nema svlačionice. Nadamo se da će u Prijedoru prepoznati ovaj talenat i pružiti osnovne uslove Aleksi i njegovim drugarima.”
Aleksa voljom i upornošću prevazilazi svakodnevne prepreke u vidu loših uslova za rad.
– Kada pogledate uslove u kojima treniramo, rezultati su odlični. Ali, volim atletiku i volim da treniram, a kada nešto želite, nema prepreka. Idem korak po korak, ne razmišljam mnogo o budućnosti, bitno mi je da se trudim i da napredujem, pa ćemo vidjeti gdje će me to odvesti – dodao je Ilić.
On na sve gleda sa optimizmom, a i pored treninga i obaveza u školi, nađe vremena za hobi.
– Četiri godine sam išao u muzičku školu, svirao sam gitaru, i sada ponekad sviram, a zainteresovao sam se za fotografiju. To je tek na početku i još nisam išao na takmičenja, ali uživam u fotografisanju – ističe Aleksa Ilić.
