Školski rječnik “bosanskog” jezika Dževada Jahića, koji obiluje pogrdnim izrazima i objašnjenjima na račun Srba i pravoslavaca, pokazuje da se u školstvu na sistematski način širi mržnja, smatra lingvista Miloš Kovačević.
Kovačević je rekao da je u odnosu “bosanskih” lingvista i istoričara poznat svojevrstan govor mržnje prema Srbima i da se na taj način “povampiruje govor o Srbima iz vremena Ante Starčevića, kada su se u odrednicama vezanim za Srbe birale najpogrdnije riječi”.
“Ovo što radi Dževad Jahić još je gore, jer umjesto odrednica koje podrazumijevaju leksičko ili denotativno značenje on navodi konotativno i lično, kojim hoće da pojedine riječi prevede na kolektivno nacionalno bošnjačko značenje”, rekao je Kovačević.
Prema njegovim riječima, govoriti o pojedinim pojmovima i vezivati ih za Srbe na taj način zapravo znači izazivati mržnju prema njima i ne željeti ih ni kao komšije, a kamoli u istoj državi.
“Ako se to na taj način pravi, a poznato je kako je zabranjen Moskovljevićev rječnik zbog samo jedne definicije Hrvata i ustaša, onda se zapravo treba zapitati zašto vlasti na nivou BiH traže neku vrstu zajedničkog obrazovnog sistema u kojem bi se raspirivala mržnja, umjesto da se govori o naučnim stavovima”, rekao je Kovačević.
On je dodao da se u nedostatku lingvističkih ili naučnih argumenata mora pribjegavati negativno emocionalnom, pri čemu se na bošnjačkoj strani ispoljava negativna empatija, posebno u ekskluzivnim publikacijama koje su, kako je naveo, više namijenjene mržnji prema Srbima nego ljubavi prema vlastitom narodu.
Rječnik “bosanskog” jezika Dževada Jahića, koji se preporučuje kao literatura u školama i na fakultetima Federacije BiH, obiluje pogrdnim izrazima na račun Srba i pravoslavaca, pri čemu se, između ostalog, riječ “đikan” tumači kao “seljačina, neotesani mladić, obično pravoslavac brđanin, stočar, čobanin, bosanski pravoslavac četničkog porijekla koji je genetski četnik”.
Tumačenje riječi “balvan-grad” pežorativno je predstavljeno za naselja poput Sokoca, Han Pijeska, Pala i Rogatice, a pridjev “balvan-gradski” koristi se za objašnjenje mentaliteta, koji se opisuje kao “sirov, dinarski, uglavnom onaj pravoslavni ruralni u Bosni”.
