Još uvijek se ne zna ništa oko istrage ubistva Božidara Cicmila koje se dogodilo u Mostaru. Cicmil je u Mostaru stekao reputaciju mladog poduzetnika, koji je sav svoj novac uložio u ideju „Moj taxi“.
Druželjubiv, galantan, dobar menadžer…
Svi ga opisuju kao galantnog, druželjubivog čovjeka, koji je dao posao mnogima u Mostaru, što u današnje vrijeme nije malo. Nitko nije postavljao pitanje početnog kapitala. Od kuda njemu novac za ulaganje? Nije bilo bitno, naročito iz razloga što je taj novac uložio u Mostar, piše Dnevnik.ba.
Nije se to previše ticalo niti vladajućih struktura u gradu i županiji, jer je, kako se to u Mostaru kaže, bio dobar sa svima. ‘’Vrlo lako je bilo krenuti s poslom kada se zna kolika je cijena u gradu i županiji za dozvole“ – to nije govorio u intervjuima za lokalne portale gdje je često bio „gost“, ali poznanici, koji samo imaju riječi hvale za njega, posebno ističu tu njegovu managersku osobinu koju je imao. Znao je sa svima, bez obzira na stranku i nacionalost. Međutim, glavno pitanje je: od kuda Cicmil uopšte u Mostaru?
Ime Božidara Cicmila se prvi puta spominje u slučaju ubistva Dragana Dudića „Frica“. Njega je u Kotoru u sred grada iz pištolja ubio Ivan Vračar.
Vračar je tvrdio kako je to uradio jer je strahovao za svoj život. Vračar je u izjavi za policiju naveo kako je dobio prijetnje od Dudića da će nastradati kao Dejan Đuković, ubijen 2009., te da je istu prijetnju dobio njegov drug Božidar Cicmil.
Dejan Đuković je prva podudarnost sa slučajem Cicmil iz Mostara. Đuković je bio vlasnik „Red taxia“ u Kotoru. Iz zasjede, pred zgradom u kojoj je stanovao, ispaljeno je više metaka u Đukovića, koji je uz sebe imao i dva tjelohranitelja. Kasnije će se ispostaviti da je Vračar bio jedan od tjelohranitelja, te da je Cicmil također bio blisko vezan s Đukovićem. Iako je Vračar tvrdio kako je Dudića ubio iz straha, službeni policijski izvještaj govori kako je Dudićevo ubistvo naručeno, zbog činjenice da je Dudić već uvelike komunicirao sa istražnim policijskim tijelima otkrivajući piramidu narko kartela Darka Šarića.
Obračuni su krenuli 2009. kada policija u Urugvaju zapljenjuje jahtu s oko 3 tone kokaina u vlasništvu Darka Šarića. Tužiteljstvo i policija su Šarića označili kao vođu najmoćnije i disciplinirane kriminalne grupe u zemljama bivše Jugoslavije, koja je drogu nabavljala u Latinskoj Americi i zarađujući velike sume novca preprodavala je u Evropi. Ubrzo nakon „urugvajske afere“ Šarić je u Srbiji optužen za trgovinu pet tona kokaina i “pranje” više od 20 miliona evra, zbog čega je bio prinuđen na bjekstvo.
Dio poslova u Crnoj Gori preuzimaju drugi igrači. U godinama njegovog bjekstva nasljeđuje ga njegov prvi oficir Dragan Dudić, nakon čijeg ubistva poslove prekookeanske trgovine drogom preuzima tzv. “škaljarska grupa“, na čelu sa Goranom Radovanom Gerom.
Da je “škaljarski klan” nasljednik Šarića policija u Crnoj Gori prvi put je zabilježila u Mapi organizovanog kriminala u Crnoj Gori koju je izdala crnogorska policija. U ovom službenom dokumentu, nastalom poslije operacije “Balkanski ratnik” Kotor je, kako piše Dnevnik.ba, označen kao centar organiziranog kriminala u ovoj državi.
Šarićeva piramida
Sa dokumentom se složio tih godina i Mario Venedito glavni tužilac za organizovani kriminal iz Milana koji je dolazio u Podgoricu na sastanke oko koordinacije borbe protiv švercera droge. Svojevrsno primirje nastaje sve do afere curenja informacija iz crnogorskog MUP-a i nestanka CD-a s tajnog saslušanja Dragana Dudića gdje je otkrivao “Šarićevu piramidu“. Informacija o nestanku CD-a je u medije otišla u februaru ove godine.
Tu dolazimo do druge podudarnosti sa slučajem Cicmil. Krajem februara, dakle ubrzo nakon misterioznog nestanka CD-a, u podzemnoj garaži u Beogradu biva ubijen Goran Radoman. Ubica ga je čekao garaži, te ga s više hitaca usmrtio dok je došao do lifta. Goran Radoman je, kao što smo rekli, preuzeo dio poslova uhapšenog Šarića. U isto vrijeme u Podgorici eksplodirao je auto drugog čovjeka te grupe, Milana Vujotića.
U junu ove godine događa se još jedno ubistvo u mnogočemu podudarno sa Cicmilovim. Na ulazu zgrade u kojoj je živio biva ustrijeljen Ivan Lopičić.
Lopičić je ubijen u ulazu u zgradu u kojoj je stanovao. Prema policijskim evidencijama i on je pripadao ‘’škaljarskom klanu“. Zašto je Lopičić zanimljiv? Iz razloga što je on sestrić Dejana Đukovića, vlasnika ‘’Red taxia“ ubijenog još 2009. (slučaj u kojem se prvi puta spominje ime Božidara Cicmila). Svojevrsno je to zatvaranje kruga koji upućuje da bi Cicmil mogao biti žrtva obračuna sa ‘’Škaljarskim klanom“
Đuković je ubijen na identičan način, kao i sestrić Ivan Lopičić, kao i Goran Radoman, ali i kao Božidar Cicmil u Mostaru. Četiri ubistva koja imaju isti potpis: svi su ubijeni na pragu svoje kuće. Mafijaškim rječnikom to znači poruku kako niko nije siguran, kako se svi mogu upratiti i kako se ruci mafijaške pravde ne može pobjeći ni u Kotor, Podgoricu, Bar, Beograd i u konačnici ni u Mostar.
Škaljarski klan u Mostaru?
Je li Cicmil bio dio ‘’Škaljarske grupe“? Je li ovo nastavak tzv. udara na ‘’Škaljarsku grupu“ o kojem su pisala Interpolovi izvještaji? Ne zna se, jednako kao što se još uvijek nisu našli počinitelji niti Lopičićevog ubistva, niti Đukovićevog, niti Radomanovog. Ono što je sigurno je da su i njihova, kao i Cicmilovo, ubistva identična i po načinu i po izvedbi.
Policija Crne Gore u svojim izvještajima navodi kako ubice nisu djelovale samostalno, nego koordinovano. Ubijeni su danima praćeni i nadgledani. Ukoliko se ubistvo Božidara Cicmila uistinu bude povezalo s obračunom s ‘’Škaljarskim klanom“, ubica je morao imati pomagače u Mostaru.
Tu bi mogla biti njihova slaba tačka. Ubica, ukoliko je došao po nalogu iz kriminalnog miljea Crne Gore, morao je imati lokalne pomagače, osobe od povjerenja koje su pratile Cicmilova kretanja i navike više dana. S toga, moraju postojati snimke s obližnjih zgrada i kancelarija koje su snimile osobe koje nisu iz naselja, a kretale su se tuda.
