Višestruki teroristički napad u Parizu ponovo je otvorio diskurs o terorizmu. Takođe, i nezaobilazno pitanje o spremnosti sistema bezbjednosti u BiH da se ovom zlu suprotstavi. Da li je široka lepeza agencija za sprovođenje zakona kadra da preventivnim radom osujeti teroristički napad u pripremi? Ima li domaća obavještajna struktura dovoljno potencijala da operativno bude brža od napadača, da li će partnerske službe na vrijeme dostaviti podatke koji će pomoći?
Sudeći prema dosadašnjem iskustvu, imamo više razloga za zabrinutost nego za miran san. U BiH su se teroristički akti dešavali i pokazali sve pukotine bezbjednosne arhitekture BiH. Za bombaški napad na FIS Vitez iz 2008. godine, kada je jedno lice poginulo, a više povrijeđeno, tadašnji glavni tužilac Tužilaštva BiH, Milorad Barašin, rekao je da “nije postojala politička volja da se djelo okvalifikuje kao terorizam, a bio je terorizam”. Policijska stanica u Bugojnu napadnuta je 2010. godine. Mevludin Jašarević je u oktobru 2011. godine pucao po zgradi Američke ambasade skoro 40 minuta dok su agencije za sprovođenje zakona vijećale u čijoj je nadležnosti terorista – Federalnog ili Kantonalnog MUP-a, SIPA ili Agencije za koordinaciju policijskih tijela. Ulični neredi iz februara 2014. godine za posljedicu su imali paljenje zgrade Predsjedništva BiH. Federalna uprava policije djelo je okvalifikovala kao teroristički čin, podnijela izvještaj Tužilaštvu BiH koje je kvalifikaciju izmijenilo. Kada je Nerdin Ibrić u aprilu ove godine napao policijsku stanicu u Zvorniku, u najvišim državnim institucijama, uključujući Predsjedništvo BiH i Parlamentarnu skupštinu, vodile su se duge rasprave o prirodi napada, polemisalo se da li je riječ o terorizmu ili o krvnoj osveti. Pojedini sarajevski mediji sprovodili su anketu među građanima, koji su se izjašnjavali sa “da” ili “ne” na pitanje da li se u Zvorniku dogodio teroristički čin.
U bosanskohercegovačkim političkim tijelima i institucijama postoji deklarativno izražena volja o borbi protiv terorizma, rade se planovi i strategije, ali kada se dogodi teroristički čin, do izražaja dolaze sve naše podjele. U BiH terorizam postoji jedino kada se napadne Američka ambasada, u svakom drugom slučaju terorizam nepodnošljivo lako dobije političku konotaciju. Niz istraga ostalo je nedovršeno, a nedovršena istraga uvijek ostavlja odškrinuta vrata zlu i mogućnosti da se ono vrati.
Kada se dogodi teroristički čin, u svijetu ili kod nas, prave se specijalne pa i cjelodnevne emisije na tu temu, konsultuju se stručnjaci i rade analize internet portala koji se trude da mržnjom indoktriniraju mlade, ali to stanje traje dvije, eventualno tri sedmice, kada ponovo dnevnopolitičke teme zasjene sve druge. I tako, do nove tragedije i novih žrtava. Mi treba da se ponašamo kao da se teroristički akt dogodio kod nas, a ne u Parizu, da nam se ne bi dogodio. Budite sigurni da Islamska država ima plan za Balkan, da njihovi operativci ne spavaju, i da će iskoristiti migrantsku krizu da rasporede svoje ljude koji će čekati za njih pogodan čas. Da bismo izbjegli zlo, moramo shvatiti da je bezbjednost posao svih, a ne samo policije i specijalizovanih službi. Borba protiv terorizma podrazumijeva širok front.
