Ne znam kome je prvom pala na pamet ideja da policije tri naroda u dva entiteta u BiH treba da udruže snage protiv islamskog terorizma, ali vidim da ih sada ima više koji je nepromišljeno ponavljaju. Na nivou razmjene informacija o potencijalnim i aktivnim teroristima, naravno da i treba. Ali možete li zamisliti kako bi prosječan Bošnjak reagovao da se, recimo, banjalučki policajci ili oni iz zapadnog Mostara zapute u Maoču, Bočinju ili džamiju kralja Fahda da privedu osumnjičenog za islamski terorizam?!
Zvornički slučaj je to jasno pokazao. Sve uobičajene istražne aktivnosti policije RS da rasvijetli okolnosti, motive i širu pozadinu konkretnog čina islamskog teorizma, u svim sarajevskim političkim i medijskim krugovima tumačeni su kao nasilje nad familijom, komšijama i prijateljima ubice, koji se i sam ubio. Međutim, bošnjački zagovornici zajedničke akcije protiv islamskog terorizma, biće, misle na etnički miješane formacije i u tome vide korak ka stvaranju jedinstvene policije BiH, ali i to smo već gledali…
Na izmaku bivšeg sistema, tek što je komunistička ideologija izdahla, a demokratija zakucala na vrata, multietnička specijalna antiteroristička jedinica SUP-a SR BiH, raspala se na tri nacionalne strane i zaratila oko, nekoliko dana ranije još zajedničkog, doma na Vracama. Na rastanku su plakali, ali su se nedugo kasnije ubijali, valjda za ilustraciju Andrićeve teze da je u Bosni tanka linija između ljubavi i mržnje. Ispostavilo se, takođe, da su komunistički isljednici, tužioci i sudije na Sarajevskom procesu Aliji Izetbegoviću ubrzo postali najekstremniji funkcioneri SDA, a slično se dešavalo i kod ostalih u BiH.
Valja ponoviti da nisu svi bosanski muslimani islamski teroristi, ali jesu svi ovdašnji islamski teroristi – bosanski muslimani, što istovremeno znači i Bošnjaci. Zato bi uključivanje vojske, policije, pravosuđa RS i “HB” protiv bosanskog IDIL-a bilo vrlo opasno. Islamski terorizam jeste objektivno najveći problem za Bošnjake ali, nemojmo se zavaravati, oni subjektivno mnogo većeg neprijatelja vide u “genocidnim Srbima” i “agresorskim Hrvatima”. Štaviše, dijelom ga intimno doživljavaju i kao prirodnu rekaciju šehida na nesposobnost vlastite nacionalne elite da ostvari ekskluzivno bošnjačko-muslimansku BiH. Ali i kao očajničku reakciju militantnih istovjernika u svijetu na nespremnost islamofobnog Zapada da napravi palestinsku državu, islamski Egipat, pa i jedinstvenu BiH, itd. Nisu li navijači BiH, čitaj, Bošnjaci, na utakmici u Škotskoj, na pomen žrtvama islamskog terorizma u Parizu skandirali: “Palestina! Palestina!” Ono što ih dijeli u okviru vlastite nacije, odnosno vjerske zajednice (suniti, šiiti, vehabije, itd.), u odnosu na druge, ujedinjuje ih ako ti drugi dirnu u bilo koga od njih.
U literaturi je opisan taj mehanizam represije ili sankcije koja dolazi od druge, makar ili pogotovo, od komšijske ruke. – U prvoj fazi neka ekstremna manjina unutar nacionalne /vjerske zajednice izazove nerede, a većina sunarodnika/istovjernika je osuđuje jer pravi probleme ne samo drugima nego i njima samima. U drugoj fazi država u ime ostalih reaguje minimumom policijske represije koja treba da bude više opomena nego odmazda, ali ekstremisti to shvataju kao slabost i pojačavaju aktivnosti. U trećoj fazi i država odgovara ravnom mjerom, ali negdje i nehotice prekorači nužnu samoodbranu poretka, a to onda izaziva solidarnost većine unutar etničke ili vjerske grupe sa teroristima kao žrtvama. U četvrtoj fazi teroristi osvajaju masovnu pasivnu ili aktivnu podršku grupe, ostali se simetrično homogenizuju, te spirala akcija (ekstremisti) – reakcija (organi državne bezbjednosti) završava u građanskom ratu.
Iskusna komunistička vlast u socijalističkoj BiH je i to rješavala po nacionalnom ključu. Kad bi DB priveo nekog hodžu što je na džumi napravio aluziju protiv sistema, sutradan bi iz fijoke izvadio popa koji je na seoskoj svadbi zapjevao Sinđeliću, a onda bi se lako našao i župnik na vezi sa političkom emigracijom. I mirna Bosna. Međutim, čim su došli sloboda, pluralizam i ljudska prava, ispostavilo se da ni to nije rješenje. Zato je najbolje da svako čisti ispred svoje kuće, a to znači ne jedne, nego tri. Pa makar bile u zajedničkoj konfederalnoj ogradi. Sad je na dnevnom redu islamski terorizam i protiv njega treba da se bore bošnjačke vlasti u Federaciji. Prije svega uz pomoć američkih službi, koje inače sjede u vrhu odgovarajuće službe na nivou BiH, koje su i stvorile Al Kaidu u Avganistanu, dovele mudžahedine u srednju Bosnu, itd.
Neće im biti lako. Dinastija Izetbegović ustupila je saudijskoj dinastiji prostor u Sarajevu kao “našoj zajedničkoj prijestonici”, na kome se uzdiže impozantan islamski centar “Kralj Fahd”. Džamija i ostali objekti su, vjerovali ili ne, ekstrateritorijalni, pa u njih ne smije da kroči ni bošnjačka policija. Pošto je saudijski, centar je i vehabijski, a sa njima su povezani akteri svih dosadašnji terorističkih napada u BiH. Nisu sve vehabije teroristi, a za one koji jesu nadležan je Bakir, a ne Mladen i Dragan. Njega, međutim, više brine Dan Republike u Srpskoj nego eskalacija islamskog terorizma u BiH.
