Predsjednica Vlade RS Željka Cvijanović tvrdi da je osnovni problem u funkcionisanju BiH nedostatak unutrašnjeg političkog dijaloga, ali i ogromno nepovjerenje koje je u Republici Srpskoj nastalo zbog stalnih pokušaja iz Sarajeva da bude oslabljena njena pozicija.
U intervjuu za Press Cvijanovićeva je, između ostalog, potvrdila odlučnost institucija Srpske da ne poštuju odluku Ustavnog suda BiH o proglašavanju 9. januara, Dana RS, neustavnim praznikom, ističući da pomenuta odluka predstavlja dokaz da pravosudne institucije BiH ne rade u korist pomirenja.
– Odluka Ustavnog suda BiH je bila potpuno neprimjerena i nedorasla. Ta odluka je samo dodatno zakomplikovala političku situaciju, napravila dodatne turbulencije i još više produbila jaz među narodima – kaže Cvijanovićeva.
Kako ocjenjujete prethodnu godinu? Mnogi smatraju da je godina u kojoj je obilježeno 20 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma bila jedna od onih koje su u političkom i ekonomskom smislu bile najnestabilnije od završetka rata.
– Prošla godina je bila složena, ali ne samo zbog stvari koje su se događale u 2015, već i zbog stvari koje su se akumulirale čitave dvije decenije. Zbog toga je izgledalo kao da su neke stvari došle na naplatu. U svakom slučaju, BiH nije dalje odmakla od onoga gdje je ranije bila. Nivo unutrašnjeg dijaloga u BiH pokazao je brojne slabosti i nedostatke, a to je, opet, rezultiralo akumuliranim nezadovoljstvom i nepovjerenjem.
U Srpskoj već dugo postoji otvoreno nezadovoljstvo radom pravosudnih institucija BiH. “Šlag na torti” predstavljala je odluka Ustavnog suda BiH o proglašavanju 9. januara neustavnim praznikom.
– Odluka Ustavnog suda BiH bez ikakve sumnje je dodatno usložnila političku situaciju. S druge strane, postoji još jedan problem koji je u vezi s tom odlukom, a to je činjenica da je Ustavni sud BiH počeo da na određeni način preuzima ulogu koju je imao OHR.
Kako to mislite?
– Ono što je nekad radio OHR, sada se pokušava nadomjestiti odlukama Ustavnog suda BiH. To, očigledno, čini srećnim pojedine Evropljane koji će reći: evo, OHR više nije vidljiv i ne djeluje na način kako je to ranije radio, ali isti nered se zadržava u BiH kakav smo viđali za vrijeme intervencionizma visokog predstavnika. Osim što je proizvela dodatno nepovjerenje među narodima, odluka Ustavnog suda BiH proizvela je i dodatno nepovjerenje prema pravosudnim instancama, što je uvijek problematično u svakom društvu. Ubijeđena sam da pravosudne institucije na nivou BiH ne rade u korist pomirenja. Naprotiv, sve ono što smo mogli da vidimo, kada je u pitanju strategija za ratne zločine i način na koji je sprovođena, način na koji su djelovali Sud i Tužilaštvo BiH, a evo, sada i Ustavni sud BiH, ne djeluje da je u funkciji pomirenja.
Kao odgovor na odluku Ustavnog suda BiH iz Srpske je poručeno da će ovogodišnja proslava Dana RS biti svečanija nego ikad ranije.
– Da, to je tačno. Međutim, to govori i o nečem drugom. Dimenzija o kojoj ne pričamo tako često jeste to da se postavlja opravdano pitanje kakva je to država u kojoj imate otpor polovine te iste države prema odlukama neke pravosudne institucije? U kakvoj mi to državi živimo i vrijedi li živjeti u njoj? Vrijedi li usmjeravati energiju i snagu na očuvanje nečeg što pokazuje brojne slabosti? Razumljiva je odluka institucija RS, ali i pojedinaca i visokih funkcionera RS da složno ustanu u odbranu Dana RS, koji nikog ne vrijeđa. Namjera tog dana i praznika i nije da bilo koga vrijeđa i pravi tenzije. Naprotiv, to je dan kada treba da obilježimo rađanje Republike.
Politički predstavnici Bošnjaka tvrde da im obilježavanje 9. januara smeta.
– Očigledno je da u političkom Sarajevu postoje neke druge namjere. To su neutralisanje, sklanjanje u stranu ili uništavanje svega onog što pokazuje da je Republika Srpska postojala i prije nego što je bila verifikovana Dejtonskim sporazumom.
Kada govorimo o ekonomskoj situaciji u RS, budžet i ekonomska politika za 2016. izazvali su brojne kritike opozicije. Zamjerke se kreću od toga da u ovim dokumentima gotovo da i nema razvojnih elemenata, pa sve do toga da se budžet planira na osnovu kreditnih zaduženja.
– Opozicija ima malo prava da bilo šta kritikuje, ali znajući šta je opozicija i da njen zadatak jeste to da kritikuje vlast, onda to mogu da razumijem. Međutim, problem je u tome što oni koji su vršili vlast u RS i pokazivali katastrofalne rezultate u vrijeme kada nismo imali svjetsku ekonomsku krizu i kada su odnosi bili mnogo stabilniji na regionalnom i globalnom planu nego što je to danas slučaj, nemaju previše prostora za kritiku. Oni su se usmjerili na dvije ili tri stvari, koje stalno vrte kao neku pokvarenu gramofonsku ploču.
Kakav je vaš odgovor na kritike da budžet RS nema razvojnu komponentu?
– Ako pogledate bilo koji budžet u regiji, teško ćete prepoznati da u bilo kojem ima stvari koje su od suštinskog razvojnog karaktera. Svi ti budžeti su dominantno socijalnog karaktera, što ima svoje opravdanje u čitavom nizu stvari.
Koja su opravdanja?
– Ne samo to da je ovdje bio rat i da se još oporavljamo od nekih stvari iz tog perioda, nego i to da se ovdje radi o dimenziji koja je opšteprisutna, a to je socijalna dimenzija. S druge strane, ne možete reći da budžet uopšte nema razvojnu dimenziju. Malo je budžetskih davanja, koja su usmjerena u određene oblasti, a da nemaju razvojnu komponentu. Ono što dajete poljoprivredi isključivo se odnosi na pokušaj da utičete na razvojni karakter te oblasti. Intervencije u privredi takođe su davanja koja imaju takav karakter. Ono što radite u oblasti prosvjete ili nauke takođe ima razvojni karakter.
Da li je to dovoljno?
– Naravno da nije, ali nije dovoljno nigdje u regiji! To nije izgovor, već prosto naša realnost. Budžet je diktiran različitim faktorima. Svi su morali da budu uzeti u obzir kako bi se mogao koncipirati jedan ovakav budžet.
MMF nije pisao Zakon o radu
Da li su tačne tvrdnje predsjednice Saveza sindikata RS Ranke Mišić da su novi Zakon o radu vašoj vladi “izdiktirali” MMF i Svjetska banka?
– Nije tačno da su nam rješenja diktirali iz MMF-a i Svjetske banke. Da je to zaista tako, vjerujte da bi naš Zakon o radu i Zakon o radu u Federaciji BiH bili jednoobrazni. Uopšte nije tako bilo i mi ćemo to braniti argumentima.
Rekonstrukcija – Realno je da se ministri mijenjaju
Da li će na proljeće doći do rekonstrukcije Vlade RS?
– Uporno govorim da zaista, ali zaista, rekonstrukcija Vlade RS nije bila tema ni na jednom ozbiljnom sastanku! Kad kažem ozbiljnom, govorim o sastancima koalicionih partnera koji su se dogovorili da bude formirana ova Vlada RS, pa bi oni mogli eventualno da se dogovore i o njenoj rekonstrukciji. E, sad, da li se takvo nešto može dogoditi? Mislim da je u današnje vrijeme sasvim realno da u periodu od četiri godine budu promijenjeni određeni ministri. Međutim, ponavljam da to nije bila tema.
Da li ste zadovoljni radom svih ministara?
– Zadovoljna sam radom Vlade u cjelini i ne mogu pojedinačno da odvajam ministarstva. Svjesna sam toga da su neka ministarstva iznijela veći teret, ali to je zato jer se nalazimo u ovakvim teškim vremenima. Borimo se da utegnemo sistem i da obezbijedimo dovoljno novca za njegovo funkcionisanje. Realna sam i znam da se uvijek može uraditi više, ali isto tako znam da je ovdje postojao čitav niz nametnutih tema i problema koji su pratili rad ove vlade.
Zbog čega je isplata penzija u RS prebačena u trezorski sistem?
– Za nas je to bio veliki korak. Rekla sam da će to u januaru sigurno izazvati određene poremećaje, što je sasvim prirodno, jer je riječ o nečemu što je ranije bilo izvan budžetskog sistema, ali smo svjesno ušli u tu aktivnost znajući da moramo zaštititi penzionersku populaciju. U roku od nekoliko sedmica sve će biti stabilizovano i dovedeno u red. Ne pridajem mnogo značaja galami iz opozicije, jer od njih nikad nisam čula bilo šta konstruktivno. Hajde, da budem korektna, možda od nekih opozicionara možete i da čujete konstruktivan prijedlog, kada diskutujete o važnim temama, ali većina njih komentariše stvari o kojima baš i nema neko znanje.
Ko je kriv za sukob sa Savezom sindikata RS u vezi s usvajanjem Zakona o radu?
– Nije postojao bilo kakav sukob sa sindikatom. Mi smo samo imali različita mišljenja o istoj temi. Iako osuđujem neke stvari, koje su bile u vezi sa samim donošenjem Zakona o radu, uopšte ne mogu da zamjerim sindikatu što je odlučio da se suprotstavi donošenju tog zakona na jedan način. Meni bi bilo puno racionalnije i normalnije da su oni učestvovali u pregovorima, da su bili realni i da razumiju da je takav zakon donesen u svim zemljama regije te da je nenormalno očekivati da RS bude izuzeta iz tog procesa. Bilo bi realno da su oni imali svijest o tome da nivo učešća sindikata u samim pregovorima o zakonskim rješenjima mora da doprinese kvalitetu samog zakona. Oni su odlučili da se isključe iz pregovora i ja ih uopšte ne osuđujem zbog toga.
Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić tvrdi da su sindikalci učestvovali u pregovorima, ali da su im nametana rješenja.
– Ne, nisu učestvovali. S njima nismo mogli da dođemo ni do jedne konkretne stavke kako bismo čuli njihovo mišljenje. Oni su govorili da je potrebno izmijeniti postojeći zakon, što je u tehničkom smislu bilo neizvodljivo, a u suštinskom smislu nemoguće! To je bila igra iscrpljivanja. Kao predsjednica Vlade RS bila sam spremna da s njima razgovaram sve do onog momenta kada sam izašla i rekla da proglašavam neuspjeh pregovora.
Dakle, vi tvrdite da konstruktivan dijalog sa rukovodstvom Saveza sindikata RS nije bio moguć?
– Moja obaveza je bila da pokušam na sve načine da održim taj dijalog i Vlada je to pokazivala razgovorima koji su trajali satima. To su bili maratonski pregovori i rekla sam da ne postoji nijedan premijer i vlada u regiji koji bi toliko vremena posvetili sindikatu. Mnoge vlade u regiji postavile su uslov – uzmi ili ostavi! Zakon ćemo svakako donijeti, pa vi vidite kako ćete.
Ovdje nije bio takav slučaj?
– Kod nas nije bilo tako. Pokušali smo da sindikalnim liderima objasnimo opšti kontekst, da razumiju prilike u kojima se donosi zakon o radu i da im kažemo i obećamo da će naša rješenja biti manje rigidna i povoljnija po radnike nego što je to slučaj u FBiH, ali i u okolnim zemljama. Ja tu nastupam čista obraza! Oni su odlučili da nastupaju na svoj način, organizovali su proteste, što je njihovo legitimno pravo, ma koliko se kao čovjek nisam slagala s načinom kako su ti protesti bili vođeni. Svako odgovara za svoje ponašanje i postupke.
Opozicija je podržala protest sindikalaca, posebno zamjerajući Vladi što je Zakon o radu usvojen po hitnom postupku.
– Što se tiče opozicije, tu je sasvim druga igra u pitanju. Da je zakon poslat u redovnu proceduru, oni bi i dalje igrali svoju igru. Zakon je u skupštinu upućen po hitnom postupku zato što čak i da smo imali vremena da ga uputimo u redovnu proceduru, to ničemu ne bi doprinijelo s aspekta konkretnih rješenja. I dalje bismo se vrtjeli oko nekih kategorija koje su najznačajnije za radnike i sve bi bilo isto.
Zašto smatrate da je opozicija “igrala svoju igru” u vezi s donošenjem Zakona o radu?
– Oni su polagali velike nade u ove proteste. Vjerovali su da će sindikat uspjeti da organizuje velike proteste, ali se pokazalo da je mnogo radnika, zapravo, prepoznalo da nema šta da traži na protestima jer su bili upoznati s tim kako će izgledati pojedina zakonska rješenja. Opozicija je opet imala pogrešnu procjenu, što za njih i nije čudno.
