I EU i Rusija. Tako je, nakon preuzimanja dužnosti premijera, Vučić definisao spoljnopolitičku orijentaciju Srbije. Činilo se da balansiranje između Brisela i Moskve nije realno i da će to biti propagandna pjesma za jedno ljeto. Lijepa za slušanje, ali teška za izvođenje. Posebno uz zaglušujuću buku topovskih plutona iz Ukrajine, a zatim i Sirije.
Danas ta “pjesma” ima obrise ozbiljne politike neutralnosti, koju i Zapad i Istok uvažavaju i prihvataju kao realnost. S tim što je Moskva, svjesna NATO okruženja u kojem se Srbija nalazi, tu realnost vjerovatno i priželjkivala, kao trenutno maksimalan domet svoje balkanske politike, a Zapad pokušavao da je onemogući. Nekad otvoreno, nekad u rukavicama, ali nikad na lak i prijatan način po Vučića i njegovu vladu. Počelo je pritiscima da Srbija Rusiji uvede sankcije i da u Briselski sporazum budu unesena rješenja koja bi zacementirala Republiku Kosovo. Nastavljeno pokušajem nametanja deklaracije o lažnom genocidu u Srebrenici i napadom na premijera Srbije u Potočarima. A završeno diplomatskom kanonadom krajem 2015. godine. EU je s Kosovom potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, nagrađujući Prištinu za opstrukciju Briselskog sporazuma. Ustavni sud BiH je osporio Srpskoj da slavi Dan Republike. NATO je pozvao Crnu Goru u članstvo, a onda je Hrvatska najavila kupovinu raketnih sistema, “dometa do Niša”.
Pokazalo se da je u svim ovim provokacijama Vučićev odgovor bio pametan. I da politika pritisaka, koliko god prijeteća i neprijatna, nije Srbiju skrenula s kursa “i EU i Rusija”. Dokaz je kolektivni dolazak Vlade Srbije na proslavu rođendana RS u Banjaluci, Vučićeva poruka da RS nije stvorena dekretom i da dekretom ne može biti ukinuta i, na kraju, posjeta zamjenika ruskog premijera Rogozina Beogradu tokom koje je glavna tema bilo naoružavanje Srbije ruskim protivvazdušnim oružjem.
Rogozinova izjava da Rusija mora pomoći “svom savezniku”, Vučićeva da Srbija više nikada neće biti lak plijen, kao i simbolično uručivanje makete moćnog raketnog sistema S-300 na konferenciji za štampu, upućuju na zaključak da su Vučić i predsjednik Nikolić, suočeni s prijetnjama sa Zapada, napravili hrabar iskorak prema Istoku. Na potezu je Moskva. Srbija nema para da kupi skupo oružje, Rusiji je to zanemarljiv izdatak. Ako im je stalo do Srba i ruskog uticaja u Srbiji. Prije dvije godine Rusija je Kubi oprostila dug od 28 milijardi dolara. Srbiji je dovoljno mnogo manje.
