Veselko Malbašić, mora da vrati banjalučkoj firmi “Krajina Borac” poslovni prostor u centru Banjaluke i da im isplati 3,99 miliona maraka za nadoknadu štete usljed nezakonitog korišćenja objekta.
Riječ je o poslovnom prostoru površine 387 kvadrata u neboderu u Gospodskoj ulici, a njegovo vraćanje u posjed “Krajina Borca” naložio je Osnovni sud u Banjaluci. Presudom koja je u posjedu “Glasa Srpske” kompaniji “Malbašić” je naloženo da “Krajina Borcu” vrati i poslovni prostor od 29 kvadrata u istoj zgradi. Istom presudom Mihajlu Kovačeviću iz Banjaluke je naloženo da “Krajina Borcu” isplati 4,82 miliona maraka u vidu nadoknade štete za nezakonito korišćenje spornog poslovnog prostora, koji je kupio od preduzeća “Trgovina Borac” iz Travnika, a kasnije ga prodao Malbašiću. “Trgovina Borac”, filijala nekadašnjeg giganta tekstilne i obućarske industrije “Borac” iz Travnika, prije rata je bila vlasnik spornog lokala. Tu imovinu je prodala u poslijeratnom periodu, iako nije imala pravo da raspolaže s njom, jer je sva imovina državnih preduzeća pripala državnim firmama u entitetima u kojima se i nalazi. “Krajina Borac”, kojem je po tom principu pripala imovina travničkog preduzeća, pokrenuo je sudski spor zbog prodaje poslovnog prostora u Banjaluci, a sud je uvažio njihov tužbeni zahtjev protiv preduzeća “Trgovina Borac”, Mihajla Kovačevića i kompanije “Malbašić”.
Presudom je poništen ugovor između preduzeća “Trgovina Borac” i Kovačevića o kupovini poslovnog prostora, zaključen 5. avgusta 1999. godine. Poništen je i kupoprodajni ugovor između Kovačevića i kompanije “Malbašić”, zaključen 15. decembra 2005. godine. Spor u vezi sa prodajom te imovine traje već skoro 12 godina.
Direktor “Krajina Borca” Zoran Milaković kaže da je to preduzeće još 2004. godine zatražilo da bude poništen kupoprodajni ugovori između Kovačevića i “Trgovine Borca”, a zatim i ugovor između Kovačevića i “Malbašića”.
“Nadamo se da će ova presuda postati pravosnažna i da ćemo ući u prostor i početi da radimo. Kada je u pitanju isplata nadoknade za izgubljenu zakupninu, vjerujem da će to ići teže”, rekao je Milaković, objasnivši da preduzeće “Trgovina Borac” nije moglo da prodaje nekretnine na teritoriji RS i da su svi sudovi utvrdili da je “Krajina Borac”, kao preduzeće u vlasništvu RS, po sili zakona vlasnik poslovnih prostora postalo 23. jula 1998. godine.
Malbašić je kazao da nije dobio presudu Osnovnog suda, ali je ustvrdio da ona ne može da bude valjana.
“Riječ je o prvostepenoj presudi jednog sudije i na tu presudu ćemo uložiti žalbu i nadamo se da ćemo je oboriti. Imamo pravno valjane ugovore o kupovini spornog prostora i imamo presudu Ustavnog suda BiH u našu korist. Riječ je, u najmanju ruku, o neozbiljnoj presudi, koja je izlobirana i tu nisu čista posla, a u svemu ima i politike”, rekao je Malbašić.
Ustavni sud BiH je 2009. godine usvojio apelacije kompanije “Malbašić” i “Trgovine Borac” u vlasništvu Slavka i Dijane Milojice na ranije odluke sudova u korist “Krajina Borca”. Ustavni sud BiH je odbacio i zahtjev “Krajina Borca” za preispitivanje odluke suda po kojoj “Trgovina Borac” može da raspolaže imovinom na teritoriji RS. “Krajina Borac” je, međutim, ponovo podnio tužbu na osnovu koje je pokrenut proces u Osnovnom sudu Banjaluka, a u spor se uključilo i Pravobranilaštvo RS, s obzirom na to da je riječ o imovini na koju pravo polaže firma u državnom vlasništvu.
Odbačena kontratužba
Osnovni sud Banjaluka je posljednjom presudom odbio i protivtužbu koju su protiv “Krajina Borca” podnijeli kompanija “Malbašić”, “Trgovina Borac” i Mihajlo Kovačević. Oni su kontratužbom tražili da privatizacija dijela preduzeća “Krajina Borac” i prenos državnog kapitala na Fond PIO i Fond za restituciju bude proglašena ništavnom.
Kompanija “Malbašić” tužila je i RS tražeći proglašavanje ništavim rješenja Direkcije za privatizaciju RS, kao ovlašćenog prodavca državne imovine u sastavu “Krajina Borac”. Tu tužbu odbio je Vrhovni sud RS u junu 2013. godine.
