Hapšenje Fahrudina Radončića, medijskog mogula, uspješnog biznismena i lidera druge najsnažnije političke stranke u FBiH, odjeknulo je kao bomba u cijeloj regiji!

Zanimljivo je da Radončićev aps, sudeći prema komentarima postavljenim na društvenim mrežama i informativnim portalima, podržava ogromna većina ljudi.

E sad, posebno je pitanje da li u širokoj društvenoj podršci Fahrinog zatvaranja ima one, često opisivane, potrebe “malog” čovjeka da uživa u padu “velikih” i “moćnih”. Ono što je nesporno jeste to da pohvale policiji i tužilaštvu za uspješno obavljen posao podjednako stižu od simpatizera gotovo svih političkih opcija u BiH. Izuzetak, naravno, predstavljaju pristalice SBB-a i njegovog uhapšenog lidera.

Druga stvar koja se iz Radončićevog hapšenja takođe može izvesti kao zaključak jeste i to da je rad istražnih i pravosudnih organa u FBiH, ma koliko se to nama u RS sviđalo ili ne, mnogo efikasniji, slobodniji i, zašto ne reći, manje opterećen dnevnom politikom i takozvanom zaštitom nacionalnih interesa. Prije nego što je SIPA prije dva dana uhapsila lidera SBB-a, u FBiH su iza rešetaka zbog raznih marifetluka već završavale krupne ribe. Onako, na prvu, lako se prisjetiti da je u Sarajevu s lisicama na rukama iz stana izvlačen bivši direktor UIO BiH Kemal Čaušević, te da je svojevremeno zatvaran čak i tadašnji predsjednik Federacije BiH Živko Budimir.

Zamislite šta bi se dogodilo da, kojim slučajem, u RS ovih dana zbog privrednog ili nekog drugog kriminala bude uhapšen lider neke političke stranke ili direktor nekog velikog javnog preduzeća? Ako već, kako neko reče, ovdje u Srpskoj ljudi žive bolje nego na Zapadu, opet je nekako nemoguće da u socijalnom i privrednom raju, kakav je ovaj, ne postoji baš nikakav kriminal. Nije valjda da preskupe automobile i motocikle voze samo drumski razbojnici, te da je bahaćenje i život na visokoj nozi, koji nije u skladu čak ni sa ministarskim platama, rezervisan jedino za narko-dilere i pljačkaše banaka? Da li vjerovati onima koji tvrde da su milionski vrijedne nekretnine, ljetnikovce i bazene zaradili pošteno, baveći se politikom, ili svojim očima i vlastitom iskustvu koje govori da je toliki kapital, na pošten način, ovdje nemoguće zaraditi za još pet života?

Uostalom, koga je uopšte briga za ovakve trivijalnosti. Najbolje je da se ponovo popljujemo oko toga ko je veći izdajnik.

Press