Zanosna plavuša na haubi bijesnog “audija”, koju su kamenoresci ugravirali na jedan od spomenika na groblju Žunići, u mjestu Pojezna kod Dervente, bila je enigma za stanovnike pomenute opštine, ali je konačno riješena!
Naime, kako Press saznaje, prije godinu i po dana spomenik je sebi podigao pedesetdevetogodišnji Dragan Vasić, zvani Cicvara, koji je rodom iz ovog sela, a sada živi u Zagrebu.
– Imao sam oko dvadeset i pet godina kada sam doživio tešku saobraćajnu nesreću na putu prema Zagrebu. Naime, na starom putu kroz Slavonski Brod sam kao još neiskusan vozač proklizao i sudario se sa cisternom. Tada nisam vozio “audi” već “stojadin” – prisjeća se s mukom Vasić.
Opasnosti vrebaju
U toj nesreći, kako otkrivaju Draganovi poznanici iz Pojezne, poginulo je troje njegovih prijatelja (dvije djevojke i mladić), a Vasić je jedini preživio. Zbog povrede kičmene moždine ostao je invalid i otada je prikovan za kolica.
– Spomenik je moja ideja i napravljen je kao poruka i opomena mladim i žestokim vozačima, te njihovim porodicama i roditeljima koji ne obraćaju pažnju na koji način ih vaspitavaju u tom smislu. Zapravo, šta bi bio odgovor na pitanje šta mladi u tim svojim godina vole, žele i hoće? Pa žele život, automobile i žene! Međutim, želje su im uvijek veće od realnih mogućnosti pa, kao i ja nekada, misle da mladost nema kraj. Pri tome, ne gledaju na opasnosti koje ih vrebaju, a trebalo bi – objašnjava naš sagovornik.
Vasić kaže da su mladi sa 25 godina spremni da idu i u vatru i u borbu, dok tek sa 35 godina počinju ozbiljnije da razmišljaju.
– I o tome da na neke stvari u životu treba paziti, da se mora raditi, da nije važno samo naučiti kako se riba jede već i kako se ulovi… Kako god, ovaj spomenik koji sam napravio jeste i opomena da sreću i nesreću u životu ne treba izazivati, da je život kratak, prolazan i da nema reprizu, da drugima ne želimo ono što ne želimo sebi… Konačno, svako ko uđe na groblje trebalo bi da na taj prostor stupi tiho i da na isti način izađe, da poštuje to mjesto gdje smo svi isti, bili bogati ili siromašni – ističe Dragan.
Društveno prihvatljivo
Njega ne brine previše što će se mnogi čuditi, ismijavati ili možda popljuvati izgled njegovog spomenika.
– Ljudi će reći – pa što je to tako napravljeno i zašto se on mora razlikovati… Pitaće se da li je sve društveno prihvatljivo, ali i ovaj spomenik govori da su ljudi različiti. A to što se kod nas različitost, nažalost, ne prihvata u društvu nije na meni da objašnjavam – ocjenjuje ovaj Zagrepčanin.
Podsjećamo, na Vasićevom spomeniku stoji natpis: “Ono što se voli ili želi jako, to nas uništava i ubija polako”, kao i “Molitva”: “Oni koji posjećuju vječno počivalište da dođu i odu u miru, jer ovdje su svi jednaki. Svi događaji u prolaznom životu su opomene. Zato preispitajmo sebe, pa onda ostale krivimo.”
Tragična i poučna priča!
Mještani Pojezne koji poznaju Dragana Vasića navode da su mnogi u RS i BiH promašili u zaključcima nakon što je fotografija spomenika nedavno postavljena na internet i društvene mreže.
– Ljudi su to na prvi pogled ismijavali i zgražavali se, ali riječ je o tragičnoj priči koju ne treba previše komentarisati iz pijeteta prema žrtvama i Draganu kome je sigurno teško zbog svega što se dogodilo. S druge strane, ako bilo ko iz ovoga izvuče neku pouku, to će biti korisno za cijelo društvo, jer gotovo svakodnevno dobijamo ružne vijesti o stradanju mladih na putevima – kažu stanovnici Pojezne.
