Grupa od dvadesetak Srba optuženih za ratne zločine pred Sudom BiH uputila je očajnički vapaj javnosti i institucijama Srpske i nesvakidašnji zahtjev tzv. pravosudnim institucijama BiH.
U pismu upućenom redakciji Pressa, kao i brojnim institucijama RS i BiH, optuženi Srbi traže da im se, umjesto za zločin protiv čovječnosti, koji im se stavlja na teret, sudi za najteži ratni zločin – genocid.
U pismu u kojem mole da im se ne otkriva identitet, optuženi Srbi tvrde da su ostavljeni na milost i nemilost Sudu i Tužilaštvu BiH, koji su, kako navode, nebrojeno puta do sada pokazali i dokazali svoj antisrpski karakter.
– Mi smo žrtve politike i pristrasnosti tzv. pravosuđa BiH samo zato što smo Srbi. Zato što smo Srbi optužuju nas za zločin protiv čovječnosti da bi nam sudili po Krivičnom zakonu BiH, po kojem je maksimalna zaprijećena kazna 45 godina zatvora. Bilo bi nam lakše da su nas optužili za najteži ratni zločin – genocid jer bi nam bar zaprijećena kazna bila manja, a Sudu i Tužilaštvu BiH svakako je cilj da cijelu Republiku Srpsku proglase genocidnom. Nažalost, to nije bitno nikome od srpskih političara jer nisu svjesni da će upravo zbog njihovog ćutanja i nezainteresovanosti i zbog ovakve pogubne prakse Suda i Tužilaštva BiH i njihovi potomci nositi etiketu da su genocidni – navodi optuženi Srbi.
Banjalučki advokat Milan Romanić godinama upozorava na praksu po kojoj su Srbi stalno optuženi za zločin protiv čovječnosti.
– To je čista politika i nema veze s pravom, pogotovo ako se zna da se ta kvalifikacija krivičnog djela koristi uglavnom protiv Srba. Pored toga, posebno interesantno je da su optužnice za zločin protiv čovječnosti učestale tek poslije donošenja presude u predmetu “Maktouf i Damjanović”, kojom je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu praktično osporio retroaktivnu primjenu KZ BiH – kaže Romanić.
On ističe da se za to krivično djelo sudi isključivo po KZ BiH i objašnjava da zločin protiv čovječnosti podrazumijeva “širok i sistematski napad” na određenu teritoriju i stanovništvo.
– Za taj zločin, znači za zločin protiv čovječnosti, optužuju se uglavnom pripadnici srpske vojske ili policije i terete se da su zločin počinili u okviru “širokog i sistematskog napada”. Dakle, Srbi se terete da su izvršili širok i sistematski napad, dok se s druge strane kada su u pitanju Hrvati i Bošnjaci to ne kvalifikuje i ne naziva “širok i sistematski napad”, već ofanziva. To je bezobrazna, licemjerna i opasna praksa, ali, nažalost, tome se u Srpskoj ne pridaje gotovo nikakav značaj – kaže Romanić.
