Muka je udarila na Oljače iz Vedovice nadomak Novog Grada čak toliko da razmišljaju da iz škole ispišu svoje dvije kćerke. Bojim se ogriješiću se o djecu, priča majka Živana jer ne zna gdje prije da rasporedi 170 maraka invalidske penzije, jedina porodična primanja.
Godinama je bolesna i to nije dovoljno ni za minimum njenih lijekova. Samo stanarina u Prijedoru, za djevojke, je 160 maraka.
“Međutim, sad sam u situaciji da ih moram ispisati iz škole jer nemam novaca da im plaćam stan. Ne znam šta da radim sa djecom, da ispišem dobru djecu, odličnu djecu, dobre đake”, povjerava se Živana Oljača iz Vedovica kod Novog Grada.
Milijana i Anja učenice su prvog razreda Ugostiteljsko-ekonomske škole. Roditelji su se za kiriju dosad snalazili, najčešće su po 10-20 maraka davali Živanini prijatelji koje je upoznala na liječenju. Više ni oni ne mogu. Sada djevojke sliježu ramenima. Često roditeljioma jave i da su gladne, ali trpe. Ne bi voljele da prestanu da idu u školu.
“Toliko se pate oko našeg školovanja, a nigdje ni novca ni izvora da dođu do novca”, kaže Milijana Oljača.
“Da barem jedan roditelj radi, da imamo makar jedno primanje, da imamo s čime plaćati stan da ne bi došlo do toga da oni nas ispišu iz škole. Voljela bih da ostanem u školi”, kaže Anja Oljača.
I otac Ljuban sliježe ramenima. Posvetio se ženinoj bolesti. Daje joj injekcije i previja je jer Kronova bolest i još mnoge druge, uzimaju danak. Godinama ne radi pa mašta o poslu i redovnim primanjima. Zbavio je, doduše, nešto stoke ali je morao da je proda da bi platio skupe lijekove i barem nešto izdvojio za djecu. I to je, sad, presušilo.
“I to je pitanje sad do kraja godine hoćemo li moći da izdržimo za stanarinu i za školu”, rekao je Ljuban Oljača.
Na sve to, i dug za struju prijeti. Već u srijedu Oljače bi mogle da ostanu u mraku. A to je tek muka, jer injekcije koje majka prima moraju da budu u frižideru.
Ako možete, pomozite ovim ljudima i njihovoj djeci. Sve će vam biti još jasnije ako vidite kako Živana izgleda.
