Lično, mislio sam da će proces propasti EU kakvu znamo, i pretvaranja iste u preddejtonsku BiH, doći znatno kasnije.
Vjerovatno niko nije više tako glup, da kaže kako je tzv. „izbjeglička kriza“ izazvana promjenama na sirijskom ratištu. A i ako jeste, to je iz razloga jer se Turskoj nije dopalo uključivanje Rusije u vjerski rat šiita i sunita u Siriji, gdje su zajedno sa Saudi Arabijom, Jordanom, Emiratima i zemljama NATO; dolivali benzin na vatru. Koji su, opet, frakcionom destilacijom dobili iz podžabljene nafte sa teritorije Islamske države.
Otvorili su kapije i pendžere, te je otuda pokuljala ordija naglašeno ekonomskih migranata, koji su već godinama boravili u Turskoj, ili nijesu iz Sirije uopšte. Taj potez je do temelja srušio EU i postavio više pitanja, nego što su temelji na kojima je zasnovana u moći da daju odgovora. Evo, peta je godina rata u Siriji, a i Rusi se povlače, no rješenja nema.
Osnovno pitanje je: Zašto ih Angela Merkel zove da dođu u Njemačku?
Takve scene nijesmo gledali nakon agresije Neovisne Republike Hrvatske na zone pod zaštitom UN, ili protjerivanja Srba od Prizrena do Kosovske Mitrovice, nakon Kumanovskog sporazuma. Većina je završila u Srbiji, kojoj plemenita EU ni blizu nije pomagala kao danas Turskoj. Jasan je to znak, da se nešto u populacionoj politici Njemačke promijenilo.
Po nalazima kod nas još neobjavljenih rezultata popisa iz 2011. Eurostat je je izračunao da je najveća populacija stranaca upravo u Njemačkoj – 6.1 milion. Slijede Britanija i Španija sa malo više od pet, te Italija sa četiri.
Paradoksalno, moderni uvoz radnika u Njemačku počinje u doba Hitlera. Obučene i, što je najbitnije, motivisane njemačke ratnike u Rusiji; kući su kod žena i poslova zamjenjivali Italijani, Poljaci, Hrvati, Slovenci… ali i pravi robovi. Moj djed je, recimo, bio četiri godine rob njemačkim gospodarima, nakon što je od strane Slovenaca zarobljen i predat nacistima kao gardista na granici sa Trećim Rajhom. Njihova djeca i unuci su sada na čelu Njemačke i ostatku njenog Evrosojuza. A krv nije voda.
Bolest bijelog čovjeka
Kod nas je ovaj princip, još iz Titovog vremena, poznat upravo po njemačkom terminu – gastarbajteri. Gosti radnici su tada iz SFRJ, a i danas, pozivani zbog bolesti nerazmnožavanja bijelog hrišćanskog čovjeka u cijelom svijetu. Narastajućeg egoizma pojedinca, koji želi da radi što manje naporne, a što plaćenije poslove, te pri tom ima što je manje obaveza prema drugim ljudima.
Te poslove rade humanoidi iz uvoza. Uočeno je 2011. i povećanje domaćinstava sa jednim članom, od čega najviše u nekim regionima Berlina, Brisela, Amsterdama, Helsinkija, Kopenhagena; gdje su ovakva kućanstva čak 45 – 50% odsto.
Među prvima je na ovo reagovala u EU satanizovana Marina Le Pen, koja je rekla da MMM (Migrantska Mama Merkel) dovlači sebi robove za industriju, kako bi oborila cijenu nadnica u cijeloj EU. Viškovi radne snage, po mišljenju njene partije, preliće se onda u Francusku i druge zemlje saveza, koje to ne žele.
Nije interes, oni su meka srca
Kritičari ove motivacije Frau MMM, obično ističu da u EU ima dovoljno Poljaka, Mađara, Slovaka, Čeha, Rumuna, Bugara… No, to je uglavnom isti profil ličnosti koji je i izvoz demokratije u zemlje bogate naftom, obrazlagao pričom o svrgavanju diktatora… Sve i da istočnoevropski bijelci hoće da rade poslove od kojih su pobjegli na Zapad, oni imaju jednu veliku manu. Prava građana EU.
Prednost ovih sa tenom bijele kafe, uvezenih bez carinske kontrole u Njemačku, jeste u tome da sve one koji se ne inkorporiraju u njemačko društvo, stavite na voz i vratite kući. Pod opravdanjem da je neki novi Dejton donio mir u Siriju.
Na ljudsku bol neosjetljivi kapitalisti koji vladaju svijetom, izračunali su da će njemačka privreda sa ovim prirodnim priraštajem i pravima radnika, u nešto daljoj budućnosti postati nekonkurentna sa Kinom i Indijom. Frau MMM se zato odlučila za model kojim je Radovan Karadžić predao opštine Visoke Krajine. Da se navuče Dejtonskih 49%, a poslije rata ne bude izdajnik koji je prodao njihov zavičaj da dobije pola Sarajeva.
Sve su prilike da će politika Frau MMM, na duge staze proći kao i Karadžićev plan.
Liberalni mračnjaci
Migranata je sada u Njemačkoj preko milion, što za zemlju od preko 83 miliona stanovnika, sad predstavlja tek pojačanje na tržištu rada. Prirodni priraštaj po Kosovskom modelu donijeće kasnije probleme zbog kojih se na tzv. „zapadnom Balkanu“ vodio rat.
Sve se to radi po američkom modelu uvoza ljudi kroz „useljeničku lutriju“, gdje se rasna struktura naglo mijenja, bez obzira što je izuzetno bitno i osjetljivo pitanje za unutrašnju politiku SAD. Bijelci, kao tvorci Amerike kakva jeste, uskoro će biti ispod 50% populacije.
Sve će ovo donijeti probleme, a onda i fizičke obračune do raspada sistema.
Ova teza je, naravno, neprihvatljiva za sve one koji glođu dolar i evro, bačen od strane Bilderbergovaca i sličnih gospodara planete. Svi tzv. liberalni aktivisti su finansirani sa te strane, da svaki pokušaj očuvanja funkcionalnog sistema u Evropi i Americi, a u vezi sa etnoreligioznošću, etiketiraju kao rasizam, fašizam, nacionalizam, primitivizam…
Vrijeme će pokazati da je stvar upravo suprotna.
Propast ateizma i kosmopolitizma
Ideje ateizma ili bar sekularizma u Zapadnoj Evropi, propale su još osamdesetih. Uzroci ratova u na teritoriji pokojnih SSSR i SFRJ, guraju se pod tepih, bez obzira što niko ne može poreći opštečovječansku propast komunizma i naučno-humanističkog gledišta na svijet, te rast nacionalizma i potrebe masa za religijom.
Došlo je do krize ideologije, na koju su multimilijarderi sa vrha piramide, mogli da odgovore jedino holivudskom matricom bogatstva i luksuza, za koju ginu djeca na naftnim poljima i robuju po slobodnim izvoznim zonama Azije i Afrike.
E, sad su ta djeca došla po svoje. Lično.
Povratna sprega stvarnosti
Teroristički napadi od strane prošvercovanih migranata, te silovanja po Kelnu i drugdje, samo su najava zla koje nastaje iz nasilnog miješanja kultura i rasa. Crnci su dovedeni u SAD kao robovska radna snaga, ali Linkolnovo administrativno dizanje istih na nivo slobodnih, ni do danas nije riješilo rasnu netrpeljivost i nejednakost. Rat je u Dejtonki stao prije dvije decenije, a i danas se ništa nije popravilo oko Sejdić-Fincija. EU je bogata i pravna, pa je svejedno najveći broj boraca Islamske države iz Belgije…
Ove muke je još 1974. umjetnički obradio Rajner Verner Fasbinder u svom filmu Strah izjeda dušu. Francuski pisac Reno Kami uvodi tezu „zamjene naroda“ po kojoj će Francuzi biti zamijenjeni drugim, prokreacijski raspoloženim narodima. Njegov sunarodnik Mišel Uelbek ubrzava stvar i piše roman Poslušnost, gdje se 2022. dekan Sorbone preobraća u islam, a muslimanski predsjednik uvodi odredbe šerijata u francusko zakonodavstvo.
Takve bojazni, ili bar vizije, napadaju se istim metodama po kojima je Frontal „desno orijentisan“, samo zato što uvažava realitet. Da je mir krhak i da nikakve bajkice koje nam preko NVO-sistema ubrizgavaju novim naraštajima u podsvijest, neće biti brana od novog rata po Iračkom i Sirijskom modelu. U krajnju ruku, ne samo da je u poslijeameričkom Iraku napravljen troentitetski sistem Kurda, šiita i sunita; kao kod nas, nego se sličan model nazire i za Siriju.
Budućnost mira na Curikštrase
Bodljikava žica na granicama Mađarske i Slovenije, bugarsko izvođenje vojske na među ili oštre izjave slovačkog premijera, ukazuju kako se ponašaju i sami članovi EU, a kamo li mi. Evropa će sigurno poželiti da nešto od te velike seobe naroda vrati kući, a niko se još ne pita šta će biti sa nama, koji smo sazidali kuće na njihovoj Curikštrase. Isti je to put koji je prije šest vijekova otvoren Maričkom i Kosovskom bitkom.
Tzv. BiH, odnosno izuzetno komplikovana državna zajednica Srpske, Efbiha i nasilno uspostavljenog Distrikta, jedna je od državno-upravno anahronijih i, ustavno gledano, na ljudska prava neosjetljivijih zemalja Evrope. Morate biti određene vjerske, odnosno nacionalne pripadnosti, ili barem izjašnjenja, da bi vas mogli birati na mjesto člana Predsjedništva iste.
Nije da sličnih odredbi nema i u zemljama Evrosaveza, ali smisao nije patetisati nad tim odredbama. Pogotovo ne na način, na koji to čine islamistički suprematisti u Efbihu i njihove srebroljubne sluge pod nikabom ljubavi ka ljudskim pravima i slobodama. To rješenje ima prauzrok i smisao. Sviđalo se nekim neozbiljnim tetkicama ili ne.
Zato se mi trebamo manuti usvajanja standarda koje sami ne primjenjuju, a bogatiji su i sa kolonijalnim iskustvom, jer kod nas popis nije bez razloga neuralgična tema. Katastrofalne posljedice bi mogao izazvati priliv drugonacionalnih i drugotradicionalnih ljudi, koji bi makar i malo mogao biti registrovan popisom, kad već par vehabijskih naselja dižu toliku uzbunu i proizvode terorističke napade na relativno sigurnoj i bezbjednoj teritoriji.
Pitanje da li će se do tad isplatiti, i da li će EU uopšte postojati u trenutku kada odluče da smo bili dovoljno poslušni da nas pripuste k sebi.
