Na današnji dan, 26. marta 1984. godine, napustio nas je književnik Branko Ćopić, a vjerovatno nema čovjeka s prostora bivše Jugoslavije koji u životu nije pročitao jednu njegovu knjigu ili barem čuo za “Ježevu kućicu”, “Baštu sljezove boje”, “Magareće godine” ili “Orlovi rano lete”.
Kako god da se pisao ili osjećao, Ćopić je uticao na živote velikog broja građana.
Rođen je 1. januara 1915. godine u selu Hašani kod Bosanske Krupe. U rodnom mjestu završava osnovnu školu, nižu gimnaziju u Bihaću, dok je učiteljsku školu pohađao u Banja Luci odakle je izbačen zbog čitanja napredne literature. Školovanje je nastavio u Sarajevu, a završio u Karlovcu. Diplomirao je 1940. godine Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti i Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Rano je ostao bez oca, te je na njegovo odrastanje mnogo uticao djed Rade, što se na kraju krajeva može vidjeti i u njegovim djelima koja su vrlo često priče iz tog doba – djetinjstva.
“Moj djeda Rade predstavlja osnovnu riznicu svih mojih pravih literarnih motiva”, govorio je Branko.
Na njegov rad uticali su mnogi pisci, a tu su u prvom redu bili Petar Kočić, Ivo Andrić, Ivan Cankar, Svetozar Ćorović, Simo Matavulj, Miroslav Krleža, te Servantes, Pirandelo, Gogolj, Gorki, Čehov, Babelj i Zoščenko.
Prvu priču objavio je 8. maja 1936. godine “Smrtno ruvo Soje Čubrilove”. Njegova djela su, između ostalih, prevođena na engleski, njemački, francuski i ruski jezik. Tokom Drugog svjetskog rata bio je dopisnik banjalučkog Glasa i Borbe, a pisao je izvještaje i vijesti, skečeve za partizanske priredbe, pjesme i priče.
Ćopića su prijeratnim pripovijetkama najviše zanimali siromašni seljaci, sanjari i prosjaci, djeca, skitnice i nadničari, da bi kasnije u ratnim pripovijetkama nadahnuto opisivao herojske podvige i mučeništvo svojih junaka.
Sredinom dvadesetog vijeka pisao je satiričke priče u kojima je kritikovao ružne pojave.
Ćopić je bio jako cijenjen i kao dječji pisac, ali i kao pjesnik. Napisao je preko 30 knjiga za djecu, među kojima su i dva romana, te tri zbirke pjesama.
Okončao je svoj život skokom s mosta Bratstvo i jedinstvo u Beogradu. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
