Sve više penzionera na području Prijedora, odlučuje se da starost provede u društvu “vršnjaka” u staračkom domu. Zbog potražnje za mjestom više, u ovom gradu otvoreno ih je nekoliko.
Samoća teško pada i to je jedan od glavnih razloga za starački život u kolektivu.
Neko u dom želi, a neko mora. Stanka Šukalo, vrata svoga doma u Banjaluci zaključala je zbog lošeg zdravstvenog stanja i preselila se u dom. Ipak, svakog dana Stanka misli na rodnu Banjaluku.
– Moja Banjaluka je moja, meni je lijepa ali šta ja mogu. Takvo je vrijeme, takva je sudbina da sam morala tu doći. Nije moja kuća ali kad se nešto mora-mora – kaže Stanka.
U Dom nije morala, već je željela Mika Grbić. Na ovom mjestu pronašla je i ljubav. U domu je upoznala svog sadašnjeg supruga.
Potražnja za mjestom više i interesovanje za boravak u Domu penzionera raste iz dana u dan.
– Nemamo još listu čekanja ali smo tu na nekoj granici da i to ostvarimo, pošto uvijek imamo 3-4 mjesta slobodna – kaže Bojan Becner, direktor Doma.
Među pojedinim penzionerima život u domu je postao “trend”. Zbog toga vlasnici proširuju kapacitete. Međutim, troškove života u domu trebalo bi da prati i dublji džep, budući da cijena boravka iznosi od 650 do 1.050 maraka, u zavisnosti od potreba korisnika.
Iako daleko od svojih porodica, korisnici domova za starija lica danas imaju jedni druge. Oni tuguju i raduju se zajedno.
