Cijenim da sam autentični srpski junak. Zašto? Zato što sam kao tek stasali punoljetnik u novembru 1991. izašao na plebiscit, koji je organizovao SDS, i ponosno zaokružio ponuđeni odgovor da želim da živim u Jugoslaviji.
Negdje u maju sljedeće godine, zajedno sa porodicom, zauvijek sam otišao iz grada u kojem sam rođen, došao u Banjaluku, dobrovoljno se prijavio u tadašnji vojni odsjek u Gospodskoj ulici i rekao da želim da ratujem za “srpsku stvar”. Demobilisan sam nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma u novembru 1995.
Zašto sve ovo pišem? Zato što kao “autentični srpski junak”, koji se kao tinejdžer nije skrivao u zamrzivaču, već otišao u tegobno izbjeglištvo, a zatim u srpsku vojsku, ne dozvoljavam nikom na svijetu da kaže da Republiku Srpsku voli više od mene! Najmanje političarima i utovljenim guzonjama, koji se, navodno, satraše od brige za njenim dobrom.
Politiku pratim i interesuje me. Što kao čovjeka, kog interesuje ono što se oko njega događa, što kao novinara. U potpunosti razumijem i prihvatam političke igrice, podmetanja, niske udarce i demagogiju, kao sastavne dijelove te kurvanjske profesije. Međutim, ono što ne razumijem i što ni kao čovjek ni kao novinar ne mogu da prihvatim, jeste to da nešto što je golim okom vidljivo i svakom, pa čak i ispranim mozgovima najzadrtijih aparatčika kristalno jasno, pokušava da se iskoristi kao sredstvo za obračun s političkim neistomišljenicima.
Elem, aktuelni predsjednik RS i lider SNSD-a Milorad Dodik je nesumnjivo najsposobniji srpski političar s ove strane Drine. Ruku na srce, do osvajanja te laskave titule nije mu bilo pretjerano teško doći u konkurenciji koju već godinama ima, a koju pretenciozno nazivamo opozicijom. Bez obzira na to što Dodiku, ovakvom kakav jeste, niko iz te nazoviopozicije još ne može “ni pera odbiti”, ipak je neshvatljivo da lider SNSD-a sam sebi zabija katastrofalne autogolove. Hapšenje i krivično procesuiranje odgovornih za propast Bobar banke jedino može da ide u korist Republici Srpskoj, a nikako na njenu štetu. Ako je “bezočan atak na institucije RS” to što je neko konačno odlučio da ispita gdje je isparilo više od 120 miliona maraka iz Bobar banke, neka me slobodno pribilježe među “bezočne napadače”! U zamrzivaču se, kao ni 1992, sigurno neću kriti.
