Danas se navršilo 75 godina od uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske (NDH), koja je imala rasne zakone i u kojoj su ubijani i progonjeni Srbi, Jevreji i Romi, ali i svi oni koje je ustaški režim smatrao neprijateljima.

NDH, koja je formirana 10. aprila 1941. godine, u sastavu je imala sistem koncentarcionih logora. Jasenovac je ubrojan među najužasnije logore u ovom dijelu Evrope. Tu su dovođeni pripadnici proganjanih naroda, čak i djeca.

Posebnu golgotu u NDH, koja je bila članica pakta nacističkog vođe Adolfa Hitlera, prošli su srpski mališani sa kozarskog i potkozarskog područja. Cijele porodice iz krajiške oblasti u današnjoj BiH, ali i iz većinskih srpskih dijelova u tadašnjoj NDH zbrisane su sa lica zemlje ili su rasturene.

Decenijama nakon završetka rata preživjeli su tražili jedni druge i uspostavljali kontakte.

Genocid koji su provodile ustaše, mahom nad Srbima, te Jevrejima i Romima, i načini mučenja i ubijanja ljudi šokirali su čak i njemačke okupatore, što se vidi iz istorijske građe – svjedočenja i pisama nadležnih oficira komandama.

NDH je bila puna logora: Jasenovac, Vila “Luburić”, Danica, Livno, Donja Gradina, Đakovo, Gospić, Jadovno, Jastrebarsko, Kerestinec, Kruščica, Lepoglava, Lobor, Pag, Stara Gradiška, Stupačinovo, Tenja, Caprag…..

Ante Pavelić, poglavnik NDH, bio je fašistički političar i ratni zločinac. Osnovao je i vodio ustaški pokret. Poslije nacističke okupacije Jugoslavije postavljen je na čelo NDH. Poslije poraza u ratu Pavelić je pobjegao u inostranstvo.

Umro je u Madridu 1959. od rana zadobijenih u atentatu dvije godine ranije. Vojni sud SFR Jugoslavije osudio ga je u odsustvu za ratne zločine.

Jedan od najžešćih zagovornika progona Srba bio je Mile Budak, ministar obrazovanja i vjere u NDH. Nakon javno izrečenih stavova o srpskom narodu – pokatoličavanje, protjerivanje i ubijanje Srba postaje nacionalna politika.

Nakon što je NDH prestala da postoji u maju 1945. godine, partizani su zarobili Budaka. Poslije suđenja strijeljan je u Maksimirskoj šumi.

Početkom devedesetih godina prošlog vijeka, nakon osamostaljivanja Hrvatske, mnoge ulice u raznim gradovima nosile su Budakovo ime, a neka pozorišta u Hrvatskoj igrala su njegove komade.

Vrhovni nadzor nad svim logorima u Jasenovcu Pavelić je povjerio Vjekoslavu – Maksu Luburiću. Za sav svoj rad Luburić je bio samo njemu odgovoran. Pavelić je visoko cijenio njegove “ustaške sposobnosti”, pa ga je konačno imenovao za ustaškog generala.

Luburić je, prema svjedočenjima, dolazio u Jasenovac dva do tri puta mjesečno, ali je za to vrijeme počinio mnoge zločine.

Oktobra 1942. godine Luburić je u Jasenovcu priredio “svečanost” i ustašama podijelio zlatne i srebrne medalje, koje im je Pavelić namijenio kao nagradu “za zasluge”.

Na tom “banketu” Luburić je održao govor i, prema iskazu jednog svjedoka, rekao doslovno:”… I tako smo u ovoj godini u Jasenovcu poklali više ljudi nego Osmanlijsko carstvo za cijelo vrijeme boravka Turaka u Evropi”.

Nijemci su ga okarakterisali kao “ekstremnog sadistu” i “mentalnog bolesnika”.

On je stvorio sistem koncentracionih logora “Jasenovac”. Nada Tanić – Luburić, njegova polusestra, bila je zadužena za ženski logor “Nova Gradiška”.

Maks Luburić pobjegao je iz NDH preko Austrije u Španiju. Ubijen je u atentatu koji je, navodno, izvrišila tajna služba SFRJ.

Cjelokupni vrh ustaške NDH pobjegao je nakon sloma nacizma. Mnogi istoričari iznosili su dokaze o tzv. “pacovskim kanalima”, kojima su neki vatikanski velikodostojnici pomagali ustaškim političkim i vojnim funkcionerima da se sklone u svijet.

Prvi predsjednik Hrvatske nakon njene secesije i osamostaljenja – Franjo Tuđman izjavio je da je “NDH bila izraz povijesnih težlji hrvatskog naroda”, te da je “sretan što mu žena nije Srpkinja, ni Jevrejka”.

NDH spada u najužasnije tvorevine nacističkih vlasti u Evropi tokom Drugog svjetskog rata.

SRNA