Suzanom Kojaković, vlasnicom izdavačke kuće Istros buks, samoinicijativno je i “o vlastitom trošku” na engleski prevela i objavila kultno delo Branka Ćopića – za djecu, a možda još i više za odrasle – čuvenu “Јeževu kućicu”.
Za djelo je prvi put doznala kad je njen muž “Јeževu kućicu“ čitao kćeri. U to vrijeme živjela je u Italiji, a tamo je objavljen prevod “Kućice“ na italijanski. Međutim, taj prevod je bio u prozi. To je podstaklo da knjigu prevede na engleski u stihu, jer je smatrala da inače to djelo gubi svoju draž. Kad jekrenula u izdavaštvo, “Јeževa kućica“ joj se činila pravim izborom za prvi naslov, jer to je knjiga koja mami osmeh na lice, bez obzira na to iz koje ste države nastale na području bivše Јugoslavije.
“Ta je knjiga je nešto poput “Mede zvanog Pu“ i govori o ljubavi prema svom domu, a to je nešto veoma blisko engleskim čitaocima. Zato mislim da je to djelo zaslužilo da se objavi na engleskom, jer govori o univerzalnoj temi koja je Englezima i te kako bliska. S tekstom smo otišli nekoliko koraka dalje i prvo smo organizovali opernu radionicu sa londonskim osnovnim školama. Muziku je komponovala Emili Leder.
Nakon toga operu smo doradili u mjuzikl zajedno s produkcijskom kućom Filipa Krenusa i postavili u teatru Tabernakl u Londonu. Osim toga, obavili smo niz čitanja u osnovnim školama s velikim uspjehom. Djeca i odrasli divno reaguju na ovu toplu priču.
Treba napomenuti da “Kućica“ u Velikoj Britaniji dobija novu dimenziju: jež je ugrožena životinjska vrsta, a ulažu se veliki napori da se posve zaustavi lov na lisice. Napokon, tu je i velika ljubav prema domu – a znamo da je svakom Englezu njegova kuća njegov zamak”, objašnjava Kojakovićeva.
