Ovu prepisku iz 2014. godine smatramo izuzetno interesantnom za objavu, jer vjerujemo da stanovnici BiH posjeduju bogatstvo duha i dosta znanja, da se pisanim putem izraze, da iskažu njihovo mišljenje, njihovo viđenje stanja u državi u kojoj žive ili su živjeli, ali njihovo mišljenje nije moguće čuti ni pročitati, jer se pravo glasa naroda i pojedinca “poštuje“ samo kada su izbori ili referendumi, a i tada vrlo diskutabilno obrađeni i predstavljeni široj javnosti, šalju iskvarenu sliku narodnog glasa.
Prepisku Nerka iz Sarajeva i izvjesnog Vogošćanina (porijeklom iz sarajevskog naselja Vogošća) prenosimo u cijelosti bez izmjena i dopuna:
“Poštovani Vogošćanine,
slažem se da bi neka konfederalna BiH od 3 entiteta bila efikasnija, jer sada imamo 12 entiteta u državi (RS, 10 kantona + Brčko distrikt) + državni nivo BiH, a to je 13 vlada i država!
Uređenjem na 3 entiteta bi spali sa 13 na 4 države u državi i time bi značajno smanjili administraciju, i troškove vezane za nju. Sve pod uslovom da je dogovor moguć i da je moguće raspakovati Dejton. Mislim da to nije realno, jer takvo rješenje je zadnji korak predrazdruživanje, i tu se ne može postići dogovor oko raspodjele zemlje, pogotovo ako i RS ne bude uključena. Zato takvog dogovora i nema.
Ako će nam kriterij biti troškovi – najjednostavnije bi bilo uređenje ne sa 4 države u državi, već samo opštine + državni nivo BiH kako je to u Srbiji i Hrvatskoj. Ali, pošto je isključivi kriterij etnički, od toga nema ništa.
Da je Federacija uređena kao RS samo opštine i entitetski nivo, bila bi efikasna kao RS, mada je RS samo na administrativnom planu efikasna, dok je na polju ekonomije jednako neuspješna kao Federacija, a uzroci za to su dobro poznati.
Što se tiče direktne pomoći, za Federaciju te pomoći više nema od 2000 godine, a ono što je došlo uglavnom je utrošeno na neadekvatan način (čitaj: pojela administracija).
O ekonomiji ćemo posebno kada zaključimo šta je to realna politička osnova za ekonomiju. Ne pravi se kuća od krova, već na temelju, a u slučaju države to je političko-ekonomsko uređenje.
Ja sam već rekao da su RS i Federacija propustile svoju šansu da procesuiraju ratne zločine. Tužilaštvo i sudstvo oba entiteta je pod uticajem politike i kažnjava građane za ometanje javnog reda i mira, kad ukradu vreću krompira i za saobraćajne prekršaje, eventualno kad ne plaćaju komunalije. Rado kažnjavaju i sitne ribe tipa uličnih dilera. Obični smrtnici dobiju i osudu za ubistvo. Nikad nisu kaznili nikoga za korupciju. To je znak da pravne države nema, i to je boljka čitavog Balkana danas.
To ste potpuno u pravu kad kažete da nije uredu da se ulicama, školama i trgovima daju imena sporna za drugi narod. U oba entiteta je tako. Ja sam zato da se isključivo daju neutralna imena prihvatljiva za sve. Loša je situacija u oba entiteta sa time.
Potpuno ste u pravu i za praznike. Nema prepreka da se uvede dan potpisivanja Dejtonskog sporazuma kao Dan Državnosti. Mogao bi se uzeti i 21. maj kad dan ulaska BiH u UN. Ima više opcija.
I ovo za četnike ste potpuno u pravu, i nije uredu da se ljudi koji nemaju veze sa ratom ili koji nisu rođeni prozivaju za ono s čime veze nemaju. Ostaje nada da će sa novim generacijama, pod uslovom da rata više ne bude, i ta priča otići u prošlost. Rat je uništio povjerenje među ljudima, koje se sada teško uspostavlja. Muslimanima takođe teško pada što ih prozivaju za sve i svašta, sve do terorizma u RS, a i vi i ja znamo da većina nema veze sa tim. Ni to nje baš u duhu pomirenja za koji ja smatram da je važan.
Razlozi za stvaranje RS su brojni, i ja vjerujem da većina muslimana i nema problema sa nekom vrstom srpskog entiteta u BiH odnosno po razdruživanju BiH, jer je osjećaj ugroženosti od drugog i drugačijeg obostran.
Ja sam pristalica teze da je stvaranje treće srpske države zapadno od Drine dio srpskog nacionalnog programa i da ne postoji nikakva politika kojom bi muslimani mogli zadržati Srbe u BiH. Na tragu toga su i izjave umnih srpskih glava kao što je Milorad Ekmečić ili Dobrica Ćosić. Naprosto srpski narod u BiH želi Srbiju i to je to. Kako će taj narod sutra živjeti u toj Srbiji, sad je drugo pitanje, ali narod kao narod na Balkanu misli emotivno i to se ljudima ne može zabraniti. Na kraju krajeva to je zahtjev Srba iz BiH još od početka 19. vijeka. To su procesi dugog trajanja.
Ne bih sada socijalne proteste miješao u politiku, ali sigurno je da postoji potencijal da ti protesti prerastu u među-nacionalne sukobe, jer muslimanskom narodu koji ima najjaču klasnu svijest u BiH zbog industrijskih bazena i urbanih sredina ne odgovara postojeće stanje političke nestabilnosti i opšte društvene pljačke. Muslimani za razliku od Srba nemaju širu bazu na selu, pa ne mogu opstati bez jake ekonomije i koliko-toliko pravednog društvenog uređenja.
Od OHR-a ne zavisi nezavisnost RS, i mislim da Dodik u srpskom narodu podgrijava lažnu nadu da će se nešto promijeniti odlaskom OHR-a. Nezavisnost RS zavisi od dogovora 3 naroda i međunarodnih odnosa, i s tim OHR nema nikakve veze. Za bošnjačke političare je OHR šarena laža kojom se mažu oči narodu i pravda vlastiti nerad i nesposobnost. OHR-ove lopuže uzimaju novac i ništa ne rade i svima lijepo! Osim narodima u BiH!
Što se raspuštanja vojske tiče – to bi bilo moguće i čak odlično uz uslov da Srbija i Hrvatska raspuste svoje moćne armije. Pa da svi jedni drugima pružimo ruke, izvadimo gitare i pjevamo do duboko u noć. Da ne idem dalje u sarkazam. Nažalost to nije realno.
Dodik će opstajati na vlasti sve dok izvršava srpski nacionalni program, i još bi i ratno rukovodstvo bilo na sceni da nije bilo Haga. Srpski narod ima svoj sveti cilj, a na vlasti će opstati i ostati samo oni koji ga budu ostvarivali, a to je trenutno Dodik.
Rat je nažalost uvijek moguć, ali na nama je da tražimo mirna rješenja, i da učinimo sve da spasimo naše narode od stradanja. Tu moramo misliti državnički i sveslovenski ako mislimo da nas pokolenja ne proklinju.
Bošnjaci kao i Srbi imaju svoj cilj i sve što rade je podređeno tom cilju. Maksimalni je BiH kao zajednica 3 naroda, a minimalni smanjena jednonacionalna Bosna na nekih 45 do 50% teritorija današnje BiH nakon razdruživanja. Sukob je nastao kada su se sukobila dva plana i cilja, srpski i muslimanski. Bošnjaci hoće unitarnu BiH, Srbi neće i odatle iritacije. Logičan zaključak je razlaz, po mogućnosti miran.
Muslimani će prihvatiti RS onda kada RS ne bude stajala na putu barem tek tolike integracije da BiH uđe u NATO i EU, ili kao nezavisnu susjednu državu na nekih 35 do 40% teritorija današnje BiH. Treće opcije za muslimane nema. I to treba pošteno reći.
Ja koliko znam – srpski stanovi u Sarajevu su prodati za pristojnu cijenu i kupio se veliki broj stanova u Beogradu tim novcem. Srpska imanja su prodata bagatelno, ali su i kupljena muslimanska po RS takođe bagatelno, ili čak dobijena dosjelošću stvarno džaba ili čak od države takođe džaba. srpski narod mora platiti cijenu svog nacionalnog cilja, kao i muslimanski. Mir je potpisan kada se teritorija RS već urušavala i prije će biti da je na vrijeme potpisan da ne bude manje od 49%.
Sve zavisi od dogovora 3 naroda i takođe odnosa snaga SAD i Rusije, tako da se ne bih zalijetao oko toga šta je, a šta nije moguće. Sve opcije su otvorene“.
