Ekspert za bezbjednost, islamski ekstremizam i terorizam, Dževad Galijašević rekao je u razgovoru za Press da se ne boji bradatih fanatika koji su u BiH došli krvavih ruku iz Sirije, Egipta, Iraka…
Galijašević je za naš portal otvoreno pričao o svemu, ratu, njegovoj borbi sa mudžahedinima u Maglaju, Republici Srpskoj…
Dževade, ti si musliman, Bošnjak. Vjerovatno si bio pripadnik tzv. Armije BiH, ratovao protiv Srba, a danas podržavaš Republiku Srpsku? Objasni nam to.
– Da krenemo od rata. Cijelu 1992. godinu, proveo sam u logorima Zenice i Tešnja. U dva navrata, od aprila do juna i od juna do avgusta 1992. proveo sam po 60 dana u po zlu čuvenom Petom paviljonu Kazneno popravnog zatvora Zenica.
Zbog čega?
– Zbog navodne saradnje sa vojskom Republike Srpske i oficirima JNA. Peti paviljon je bio logor za Srbe iz Zenice, Bilješeva i Drivuše. Za vrijeme mog boravka u tom logoru ubijeno je najmanje 40 lica, uglavnom srpske nacionalnosti, ali i poneki Hrvat i musliman.
U septembru mjesecu 1992. godine sam ponovo uhapšen i zatvoren u logor koji se nalazio u svlačionicama i pomoćnim objektima fudbalskog stadiona TOŠK Tešanj, koji se nalaze uz objekat Policijske uprave u Tešnju.
U oktobru sam ponovo uhapšen i sproveden u Peti paviljon – zbog navodnog ometanja mobilizacije muslimana u jedinice tadašnje Teritorijalne odbrane tj. Oružanih snaga BiH, kako su imenovani pripadnici vojske Alije Izetbegovića. Po izlasku iz logora nasilno sam mobilisan i stavljen pod nadzor kao jedina stvarna opozicija stavovima i političkom programu Alije Izetbegovića i SDA. Nisam zadužio oružje.
A podrška Republici Srpskoj?
– Ja poštujem Dejtonski sporazum. A postojanje Republike Srpske je jedan od njegovih temelja. Samo budale i ludaci koji bi ponovo ratovali su protiv Republike Srpske i za nove sukobe. Njima još 100.000 mrtvih Srba, Bošnjaka i Hrvata ne bi bilo puno, samo da bude po njihovom.
Ministar bezbjednosti BiH Dragan Mektić tvrdi da si u Alijinoj vojsci zaradio čak i oficirski čin?
– Ni čin desetara, a kamoli oficira. Dragan Mektić, hrvatski policajac na dužnosti u srpskom narodu, laže.
Otkud među perjanicama borbe protiv islamskog ekstremizma i terorizma?
– Živim i uvijek sam živio u Maglaju. Nikada nisam mijenjao adresu stanovanja. Obavljao sam najodgovornije dužnosti u svojoj opštini i kao takav preuzeo odgovornost da riješim pitanje najveće mudžahedinske zajednice koju je Izetbegović naselio u veliko srpsko selo, na granici između Maglaja i Zavidovića. Kada sam 2000. godine izabran za prvog čovjeka maglajske opštine pokrenuo sam proces iseljenja mudžahedina iz Bočinje i okončao ga do kraja te godine. Naravno da to nije prošlo uz cvijeće i limenu glazbu, nego uz prijetnje, napade i dvodnevnu blokadu puta Zavidovići – Doboj.
Kako si uspio otjerati mudžahedine?
– Uz podršku tada prvih ljudi međunarodne zajednice u BiH. U zajedničkom pismu institucijama i javnosti u BiH, visoki predstavnik Volfgang Petrič, šef OSCE-a Robert Beri i šef misije UN Žak Klajn su zahtijevali od policije u Federaciji BiH da podrži moje aktivnosti, ukloni barikade sa puteva i omogući sprovođenje imovinskih propisa na području opštine Maglaj.
Pošto sam bio ugrožen i napadan od strane bradatih islamskih fanatika, počeo sam ozbiljnije da se bavim njihovim učenjem, njihovom organizacijom, ratnim zločinima i terorističkim aktivnostima koje su oni organizovali ili podržavali.
Potrudio si se da upoznaš neprijatelja, da bi ga lakše savladao?
– Upravo tako. S tim što je u njima ni tada nisam gledao svog ličnog neprijatelja, već neprijatelja mog bošnjačkog naroda i moje BiH. Prije drugih sam shvatio kolika su ti vjerski fanatici opasnost po našu budućnost.
S obzirom na to i stavove koje iznosiš nestvarno mi zvuči da i dalje živiš u Maglaju?
– Ja sam Maglajlija i niko mene neće istjerati iz mog grada. Ni mrtav Alija, ni živ Bakir. Još manje bradati fanatici koji su se dovukli ovdje krvavih ruku iz Sirije, Egipta, Iraka…
Da li ti je ugrožena bezbjednost?
– Svima nama koji se borimo za normalnu BiH ugrožena je bezbjednost.
Da li ste ti ili tvoji ukućani bili meta napada?
– Naravno. Bilo je svega. Čak i oružanih napada. Od napada tih ekstremista nisu bila pošteđena ni moja maloljetna djeca.
Kako si zaštitio sebe i porodicu?
– Uvijek sam spreman braniti sebe i svoje najmilije i spodobama dati po zubima. Pokazati im gdje im je mjesto.
Plašiš li se?
– A zašto bih? Borim se za dobro svog bošnjačkog naroda. U ovoj borbi, koja nije samo politička nego i svojevrsni rat kulturnih identiteta, rat vjerskih uvjerenja i rat civilizacija, kako reče Hantington, najvažnije je pokazati odsustvo straha.
Imaš li zaštitu policije?
– Nikada nisam imao zaštitu policije. Ni članovi moje porodice. Nikada je nisam ni tražio.
Zašto?
– Ima jedna srpska izreka iz vremena zločinačke NDH koja je najbolji odgovor na tvoje pitanje. Glasi ovako: “Srbe čuva ministar Andrija – ko će spasit Srbe od Andrije”. Odnosi se na Pavelićevog ministra policije Andriju Artukovića, ustaškog krvnika koji je umjesto da čuva srpsko stanovništvo organizovao njegove masovne pokolje.
Zašto nemaš povjerenja u policiju?
– Policija u Federaciji je tragično ispreplitana uticajima i mrežom islamskih radikala i ponekad se ponaša kao njihova kontraobavještajna zaštita.
Krećeš li se slobodno, izlaziš li u grad, u kafanu, na pijacu?
– Živim sasvim normalan život. Svjestan svih rizika i spreman da odgovorim na njih. Borba protiv raznih vidova radikalizama i terorizma nije puka estrada, nego prava borba, veliki trud i znanje – spremnost na sve. Možda i zbog toga, mnogi političari iz reda srpskog i hrvatskog naroda neće da rizikuju svoj komfor i da ispune obaveze koje pred njih postavlja dužnost ministra bezbjednosti ili direktora agencije SIPA, nego kukavički koketiraju sa teroristima.
Kako ljudi reaguju, posebno poslije tvojih čestih “prosrpskih” nastupa na TV?
– Moji nastupi su probosanski. U njima zastupam interese svih građana BiH. Moj narod mi je najdraži, ali Bošnjacima nema sreće, ako nisu srećni i Srbi i Hrvati. Ali, ne izazivam ja toliku pažnju kod ljudi. Više ih, kao i mene, zanimaju oni koji su krivi za rat i 100.000 mrtvih, koji su uništili Jugoslaviju, koji su opljačkali fabrike a radnike izbacili na ulicu da gladuju, koji su pokrali silne nekretnine i unesrećili sve nas. Ljudi prepoznaju da se ja borim protiv takvih. Šta god o njima rekao, malo je za zlo koje su napravili nama i budućim generacijama. Bjesan legnem još bjesniji ustanem, zbog tih bjednika i bandita.
