Ekspert za bezbjednost, islamski ekstremizam i terorizam, Dževad Galijašević pričao je u drugom nastavku intervjua za Press o Dejtonskom sporazumu, Miloradu Dodiku, terorizmu…

Kad već govoriš o budućim generacijama, šta je najbolja budućnost za BiH? Sadašnje ustavno uređenje, konfederacija ili podjela?

“Dejtonski sporazum je maksimum našeg političkog kompromisa i maksimum našeg političkog razuma. Čak i ovakav, iznuđen, Dejtonski sporazum je solidna podloga za ustavnu konstituciju i izgradnju jedino moguće državne organizacije. Nedovoljno efikasne, nacionalno prekomponovane, siromašne, nepravedno isparcelisane države. Nazor države. Ali, kakve-takve. I dogovorom sva tri naroda jedino moguće.”

Misliš da ne može bolje?

“Sigurno je da se na ovako ustrojenom političkom sistemu, koji je nastao na temelju primarnog interesa da se zaustavi rat, može raditi, i da se on može popravljati i prekomponovati. Ali, korak po korak, svaki pojedinačno dogovoren i usaglašen. Bez nervoze, bez mržnje i sa jasnim otklonom prema nasilnom rješavanju unutrašnjih problema. Bez nadglasavanja bilo kojeg naroda. To je jedini ispravan put.”

To je i suština Dejtonskog sporazuma?

“Dejtonski sporazum je prvi korak tog puta. U objektivnoj analizi i kritici Dejtonskog sporazuma, koji jeste nesavršen, uvijek treba polaziti od društvenog i istorijskog konteksta u kome je on nastao. I bio potpisan kao zajednička volja međusobno zavađenih, neprijateljski nastrojenih, naroda i država.”

Žestok si kritičar ne samo ekstremnog islama, već i odnosa vlasti u Sarajevu prema istom. Šta im najviše zamjeraš?

“To što BiH mora da bude rješenje borbe protiv ekstremnog islama, a zaslugama vlasti u Sarajevu ona je dio problema. Izvor problema. Prijetnja po mir u Evropi. Ja sam za borbu porotiv svakog ekstremizma, a oni ašikuju sa ekstremizmom i teroristima.”

Šta misliš zbog čega?

“Računaju da im sutra mogu zatrebati. U slučaju novog rata.”

Protiv koga?

“Prije svega protiv Srba, ali i protiv koga god bude zatrebalo. Ako zatreba i protiv svih normalnih Bošnjaka, koji žele život bez sukoba.”

Hoće li ga biti?

“Ako budale nadvladaju pametne, hoće.”

Kako otkloniti prijetnju islamskog ekstremizma?

“Državnom represijom i obrazovanjem ljudi. Razgovorom sa ljudima. Mi kao društvo moramo pokazati odlučnost da se distanciramo i zakonom zaštitimo od svih nosilaca ekstremizma.”

To je načalan politički stav, budi malo konkretniji.

“Vjerske zajednice moraju ova učenja osuditi i vjerski osporavati. Svakodnevno. Političke elite iz Sarajeva moraju prestati blago namigivati ovim pokretima, grupama i organizacijama i umanjivati njihov značaj. Nevladine organizacije i mediji moraju slati snažnije poruke razumijevanja i tolerancije a poruke rata, stradanja i ratnih zločina ukloniti iz udarnih informativnih emisija i preseliti u sudnice i istoriju. Bezbjednosne agencije moraju odlučno i bez izuzetka primjeniti propisane bezbjednosne procedure: pokrenuti proces zabrane djelovanja raznih organizacija u zemlji, zabraniti pojedine propagandne servise islamista na internetu, televiziji i štampi. I prestati uznemiravati javnost politički montiranim istragama i progonima. Poduzeti adekvatne mjere nadzora nad licima koja predstavljaju bezbjednosnu prijetnju i povezana su sa terorističkim organizacijama i ideologijama. Presjeći tokove novca kojim se ove grupe finansiraju i onemogućiti ih u djelovanju i naoružavanju.”

Da li je to realno izvodljivo?

“S obzirom na sadašnje stanje političkih prilika u BiH, realno nije. Moguće jeste. Uslov je da postoji dobra volja, iskreno opredjeljenje, da se Bosna otrgne iz čeljusti ekstremizma i sukoba i izgradi kao uređena i pristojna država. Dobra kuća za sve njene građane.”

Mnogi muslimani te optužuju da si Dodikov musliman, izdajnik, da vodiš specijalni rat protiv muslimana?

“Šta ti koji mene optužuju zamjeraju Dodiku? To što im ne dozvoljava da poklope i unište Republiku Srpsku. Pa im zarad ostvarenja tog cilja ne smeta da prave saveze ni sa crnim đavolom. Zločinačka SDA pravi saveze sa sestrinskim zločinačkim strankama, SDS i HDZ. Zaboravili su sve zločine, stradanja. Jedino je važno srušiti Dodika. Nisu to nikakvi muslimani a nisu ni ljudi – nego gomila političkog ološa koja nas je sukobila sa našom južno-slovenskom braćom Srbima i Hrvatima. A danas nas svađa sa svim evropskim narodima i državama, ali i sa čovječanstvom u cjelini. Iza tog ološa stoje oni koji su bošnjačku glavu stavili na panj. Da bi oni lakše pljačkali imovinu koja je decenijama stvarana kao zajedničko dobro.”

Oni tvrde da su to uradili u ime Bošnjaka, za njihovo dobro?

“Kakvo crno narodno dobro. Danas je moj narod siromašniji nego ikada u svojoj istoriji, istraumatizovan i frustriran bezizlaznim položajem u koji je doveden. Oni koji su bili grobari bošnjačkog naroda, danas ga podučavaju zašto ne može bolje. Ubjeđuju ga da “ne daju Srbi“, “smetaju Hrvati” a i “Evropa je protiv islama”. Uvijek traže krivce u drugim ljudima i narodima. Činjenica je da u tome imaju uspjeha. Ta radikalna fundamentalistička ološ, koristeći prećutnu naklonost države, izbrisala je granicu između bošnjačke nacionalne svijesti i najgorih formi vjerskog ekstremizma i terorizma.”

A ti bi da je ponovo uspostaviš?

“Iako sam usamljen, ja svim svojim znanjem i energijom gradim tu granicu na kojoj su uočljive razlike. Između nas kojima je vjera vjera, traženje dobrote i utjehe, razumjevanja i saradnje među nacijama i onih koji vjeru koriste kao sredstvo da bi pljačkali i ubijali.”

Među optužbama koje se čuju na tvoj račun je i ona da si službenik Vlade RS, da si zaposlen na istraživanju ratnih zločina?

“Gluposti. Sarađivao sam sa vladom u Banjaluci na realizaciji nekih projekata koji prate i analiziraju nastanak i razvoj ekstremnih grupa na vjerskoj osnovi, njihovo djelovanje u toku proteklog rata, masovnost i brutalnost zločina koje su činili i povezanost sa terorističkim organizacijama u svijetu. Ali, sarađivao sam i sa mnogim institucijama, organizacijama i izdavačima u drugim državama.”

Kojim?

“U Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Holandiji, Njemačkoj, Austriji, SAD i BiH. Mjereno tim zlonamjernim aršinom, moglo bi se reći da sam i njihov službenik. To što sam radio za jednu vladinu instituciju u Njemačkoj, automatski ne znači da dijelim politiku te vlade ili da podržavam Angelu Merkel.”

(Treći nastavak sutra)

Izvor: Dušan Marić