Potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić, obratio se ovorenim pismom bošnjačkim političarima, intelektualcima i javnosti.
Pismo prenosimo u potpunosti:
“Ustavni sud BiH u odluci o 9. januaru kao Danu Republike Srpske pokazao je da djeluje kao politička partija u koalicionom kapacitetu sa podnosiocem apelacije, čime je narušen princip vladavine prava a u najvažnijem okviru koji sam Sud predstavlja je ustoličeno preglasavanje kao model koji nam trasira budućnost. Ovaj Sud se suštinski bavio političkim kontekstom, a ne pravnim normativom jer je čak sebi dao za pravo da tumači osjećaje kako pojedinaca, tako i naroda, pa čak i da mijenja datum rođenja Republike Srpske, koje se nesporno desilo 9. januara.
Zna se da je, ukoliko se mijenja datum rođenja, na sceni falsifikovanje, a falsifikovanje je ne samo kažnjivo, nego i nespojivo sa djelovanjem Ustavnog suda BiH. Ovaj apsurd govori i da se taj Sud pokušava predstaviti kao autoritet koji ne samo da mijenja istoriju i falsifikuje činjenice, već se bavi i poništavanjem volje čitavog jednog ili čak dva naroda.
Nesporna je suština da Ustavni sud BiH projektuje sukobe, jer su svi znali da se Republika Srpska sa falsifikovanjem vlastitog datuma rođenja ne može pomiriti. To najbolje raskrinkava ulogu ovog Suda koji, na žalost, predstavlja podršku političkom konceptu koji što javno, što tajno, nekad sa manjom a nekad sa većom podrškom spolja, već dugo radi na ukidanju i uništavanju RS i u tom poslu ne preza od upotrebe svih mogućih i nedozvoljenih sredstava. To dobro znaju u Ustavnom sudu BiH, ali i svi mi u BiH. Јasno je da oni kojima u ovom slučaju Ustavni sud BiH služi kao političko sredstvo pokušavaju da se sakriju iza floskule da se odluke Suda ne komentarišu nego izvršavaju, što je licemjerno i podmuklo prema narodu sa kojim žive i sa kojim će i u budućnosti živjeti. Zato ovo nije pravo, već provođenje sile i uvođenje pravila gdje bi ta sila i u budućnosti poništavala volju i odluke suverenih naroda i entiteta i legalizovala šerijatski princip u BiH, paradoksalno baš postupanjem Ustavnog suda BiH.
Referendum u Republici Srpskoj je ne samo najbolji odgovor koji može da se da iz Republike Srpske, već i najbolje sredstvo koje je zasnovano ne neotuđivim pravima svakog naroda sadržanim kako u Povelji Ujedinjenih nacija o pravima naroda tako i u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.
To pravo se, naravno, odnosi i na datum rođenja pojedinca, države, entiteta, Republike, i može biti promijenjeno samo silom ili falsifikovanjem što je, na žalost, pokušao da uradi Ustavni sud BiH. Pored toga što je demokratsko sredstvo i način odlučivanja kojem nema objektivnih prigovora, referendum je i civilizacijsko dostignuće dijametralno suprotno šerijatskim pravilima i nametanju i poništavanju odluka čitavih naroda, što je pokušao da uradi Ustavni sud BiH.
Gospodin Bakir Izetbegović je svjesno i sa očiglednom namjerom pokrenuo ovaj proces znajući kakve će posljedice izazvati nametanje i preglasavanje srpskog naroda. To su znali i oni koji su slično učinili 1991. i 1992. godine, javno obznanjujući da su spremni da žrtvuju mir.
Sada se, vjerovatno, računalo i na aktuelne međusrpske svađe i podjele ili na lojalnost političkog bloka sa kojim je namjeravao i sastavio vlast na nivou BiH upravo podnosilac ove apelacije. Danas je to Savez za promjene a sutra može biti neko drugi.
Međutim, jasno je da je, uprkos svemu, na ovom pitanju postignut međusprski konsenzus kao jedini mogući odgovor i jedini mogući način postojanja i opstanka srpskog naroda u BiH. Taj opstanak se zove i zvaće se Republika Srpska u svom punom kapacitetu. Zato je potrebno uputiti poruke bošnjačkim političarima i intelektualcima, kao i čitavoj bošnjačkoj javnosti, da dogovor unutar BiH mora biti zasnovan na svijesti da samo tri naroda, bez skrivenih i loših namjera, zajedno mogu da odgovorno dogovaraju budućnost.
U protivnom, neće biti ni budućnosti ni stabilnosti. Јasno je da je traženje saveznika spolja, u ovom slučaju stranih sudija u Ustavnom sudu BiH, da bi se neko unutar BiH prevario ili potčinio, ima poguban uticaj na mir, bezbjednost i razvoj i vraća nas u najgore doba naše istorije. Ovo kažem zato jer želim da na pristojan način upozorim bošnjačke faktore da vrijeme ne stoji i da se istorijske okolnosti mijenjaju, pa se mijenjaju i strani faktori i njihova snaga, a isti ti faktori mogu biti naklonjeni ili nenaklonjeni bilo kojem narodu ili entitetu u BiH.
Danas se čini da Bošnjaci, u namjeri da budu važniji od drugih, imaju podršku spolja koja im pokušava pomoći da odlučuju i o pravima drugih, ali sve se to u budućnosti može promijeniti pa može i da bude obrnuto.
Zbog toga bi trebalo da težimo suživotu i poštovanju umjesto da služimo faktoru spolja samo zato što nam se čini da je to trenutno bolje za interes vlastitog naroda, da se iskoristiti mogućnost za ugrožavanje prava drugog naroda. To je krvava istorijska zabluda jer nas vodi u spiralu osvete, nepovjerenja, naplate istorijskih dugova sa malom šansom za mir, pomirenje i razvoj a velikom šansom za sukobe koji nikome neće donijeti dobro, već će eventualno poslužiti za geopolitička poravnavanja i potkusurivanja koja iniciraju i provode veći i jači od nas. Oni ne plaćaju cijenu naših sukoba, tu cijenu plaćamo mi kao što su je plaćali naši očevi i đedovi i kao što bi je, ne daj Bože, mogla plaćati naša djeca. Zato molim bošnjačku javnost, političke i intelektualne elite da razumiju našu odluku o referendumu.
