Mislim da je slovenački pisac Vitomil Zupan, u svom romanu “Levitan“, aludirajućiu na stepen rasprostranjenosti ustašluka među Hrvatima, napisao “Ja usta, svi ustaše“. To je kasnije razradio Milovan Ilić Minimaks. Kada su ga 1990.godine, nakon njegovog povratka iz Hrvatske, upitali kakvo je stanje u “lijepoj njihovoj“ on je odgovorio “Dobri neki ljudi, jako pristojni. Ja sjedam, svi sjedoše, ja usta svi ustaše.“
Naravno da nisu svi Hrvati ustaše. Većina Hrvata koje lično poznajem su dobri i pristojni ljudi, koji o NDH ne misle ništa dobro. Kojima Srbi ne smetaju. I koji i u Hrvatskoj, i u Zapadnoj Hercegovini, i u Kupresu muče istu muku kao Srbi u Blagaju, Bijeljini ili Beogradu: kako preživjeti. Kako u nedovršenim banana državama, koje pod okupacijom drže zapadne kompanije i domaći miškovići i todorići, svojoj porodici obezbijediti tri obroka dnevno a djeci kakvu-takvu budućnost.
Međutim, po svemu što se u Hrvatskoj događa od početka prošle godine, posebno u posljednjih mjesec dana, očigledno je da su tamo i država i narod zaraženi virusom ustašluka. Toliko da ta zaraza poprima razmjere epidemije. Ono što je ranije izgledalo kao pojedinačni incidenti, sada već dobija konture organizovane rehabilitacije najvećih zločinaca u ljudskoj istoriji. (Cijeli svijet se danas s pravom zgražava kad pripadnici Islamske države nožem ili sjekirom nekom odsjeku glavu, a ustaše su svakodnevno nožem ili sjekirom klale stotine i hiljade ljudi.)
Razumljivo je što Hrvati slave vojničko zauzimanje Republike Srpske Krajine. Slavili bi i mi. Da nije bilo kilavog Miloševića, još kilavijih Rusa i NATO pakta. Ali to što se svake godine događa u Kninu sve manje je proslava vojne pobjede, a sve više proslava progona 250.000 Srba iz Hrvatske. Proslava progona dojučerašnjih komšija, radnih kolega, školskih drugova, zetova, kumova….iz njihovih stanova i kuća, sa njihove očevine, iz njihovog zavičaja. Proslava tuđe nesreće, goleme kao Dinara. A kad se tuđa nesreća počne slaviti više nego svoja pobjeda, to je već bolest. Uglavnom neizliječiva.
Razmljivo mi je što se i ovog ljeta zbog godišnjice „Oluje“ u Hrvatskoj podiže politička temperatura, što vlast i opozicija nastoje da istu što bolje iskoriste za sopstvenu promociju. Uoči predstojećih vanrednih parlamentarnih izbora. To je uobičajena balkanska poslijeratna predizborna predstava. Koja se daleko najčešće igra u Hrvatskoj, ali koju smo imali prilike gledati i u Srbiji. Ali, kad se sve sabere i oduzme, Hrvati i Hrvatska su pretjerali. Kao da, osokoljeni članstvom u NATO i EU, i prećutnom podrškom iz Vašingtona, Brisela i Berlina, prizivaju 1991.godinu. Zaboravljajući da batina ima dva kraja.
Širom Hrvatske, javno, bez ustučavanja i bez zakonskih posljedica, slave se psihopate koje su organizovale „srbokolje“. Takmičenja u brzini klanja Srba. U deset gradova u Hrvatskoj postoji ulica Mile Budaka. Tako se zvala životinja koja je lično odgovorna za smrt desetina hiljada Srba. Pametnjakovići u Pakoštanima su tom Pavelećevom doglavniku dali – dvije ulice. Valjda da niko ne posumnja u njihovo hrvatstvo i simpatije sa kojima oni gledaju na klanje Srba u NDH. Što je, najbaže rečeno šizofreno. Jer, do prije nekoliko generacija, stanovnici tog, kao i većine ostalih primorskih mjesta u Dalmaciji, uglavnom su se izjašnjavali kao Srbi. I danas znaju koje su krsne slave slavili.
Na kraju im je i to bilo malo pa su prije dva dana podigli spomenik Miru Barešiću, teroristi koji je u Švedskoj ubio ambasadora SFRJ Vladimira Rolovića.
Na sportskim događajima, koncertima i dernecima otvoreno se kliče Anti Paveliću ili Petru Brzici, studentu prava iz Zagreba, koji je na jednom „srbokolju“ u Jasenovcu za nekoliko sati lično, svojom rukom, zaklao 1.360 Srba. Mogao je još, ali nije bilo potrebe, jer se njegov glavni konkurent zamorio i odustao na negdje oko 1.100 prerezanih srpskih vratova. Tada je hrvatski junak za nagradu dobio zlatni sat, srebrni servis, pečeno prase i flašu vina. Da sa ostalim životinjama proslavi klanje nemoćnih žena i djece.
U Hrvatskoj Novih fosila, Olivera Dragojevića, Ljiljane Nikolovske i Magazina, Miše Kovača, Nine Badrić i Kiće Slabinca, najpopularniji pjevač je ustaša Tompson. Izvjesni musavi gilipter, hrvatska verzija Zmaja od Šipova, koji u svojim pjesmama veliča ubijanje Srba, na koncertima okuplja desetine hiljada ljudi. Među kojima je i predsjednik Hrvatske Kolinda Grabar Kitarević. Koja se hvali time da voli da Tompsonovo pjevušenje o klanju sluša i u trenucima opuštanja.
Istraživanje zagrebačkog Jutarnjeg lista pokazalo je da više od 40 posto Hrvata opravdava ustaški genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima u Drugom svjetskom ratu. Za njih je klanje 2.300 Srba 7.februara 1942. u tri sela kod Banjaluke ili pokolj 12.000 Srba na Garavicama kod Bihaća 1941.godine sasvim kul. Nešto što se podrazumjeva, što nije vijest. Po sistemu, ej je si li čuo, ovi naši jutros zaklali 12.000 Srba. Neka su, to je baš super. A ima li šta novo?
Isti procenat Hrvata smatra da je ustaški pozdrav “Za dom spremni“ bio patriotski slogan. Stotine uglednih Hrvata, na čelu sa sisačkim biskupom Vladom Košićem, potpisale su peticiju da se taj pozdrav, koji u prevodu na srpski glasi „za klanje Srba spremni“, uvede kao službeni pozdrav hrvatske vojske. Pa sad čovjek ne zna šta je crnje, smješnije i žalosnije: da li to što je biskup Košić u Hrvatskoj katoličkoj crkvi predsjednik komisije za razumijevanje i pomirenje sa Srbima i Srpskom pravoslavnom crkvom ili što je hrvatska vojska članica dičnog NATO pakta.
Na fudbalskim utakmicama i drugim sportskim događajima hiljade mladih Hrvata redovno skandiraju taj ustaški pozdrav.
Prije 36 godina na travnatom terenu splitskog stadiona Poljud uplakani fudbaleri Hajduka gušili su se u suzama zbog smrti predsjednika SFRJ Tita. Sada na tom travnatom terenu kosačicom prave nacističke kukaste krstove. A Hajduk je decenijama važio za klub koji je bastion antifašizma. Upravo zbog toga i hiljade Srba iz Dalmacije navijale su za Juricu Jerkovića, Vladimira Bearu, Branu Oblaka, Slavišu Žungula , Ivana Buljana i druge majstore fudbalske igre ispod Marijana.
Prošlogodišnje istraživanje zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja pokazuje da čak preko 70 posto učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj smatra da zločinačka NDH nije bila fašistička tvorevina. Već lijepa i pristojna patriotska država koja je svakog dana svog postojanja u prosjeku organizovano klala po nekoliko stotina svojih građana. Više je u NDH dnevno klano Srba nego što se danas, izvan turističke sezone, u Hrvatskoj zakolje teladi i junadi. Jeste užasno, ali je tačno.
Hrvatski poslanici u Evropskom parlamentu u Briselu organizovali su izložbu na kojoj se veliča Alojzije Stepinac, kardinal Hrvatske katoličke crkve u NDH. Nekoliko mjeseci kasnije sud u Zagrebu poništio je presudu kojom je Stepinac 1947.godine, zbog saradnje sa Pavelićem, Hitlerom i Musolinijem, osuđen na 16 godina zatvora. Hrvatska i njen pravni sistem su tako poslali poruku da je najveći velikodostojnik hrvatske crkve postupio ispravno što ni jednom jedinom riječju nije javno osudio, a kamoli pokušao da spriječi, pokolj 700.000 Srba u Jasenovcu ili 40.000 Srba u Jadovnom. Čak su se i Hitlerovi generali zgražavali nad hrvatskim zločinima i protestvovali, ali je Stepinac ćutao. Ćutao je i na činjenicu da više od 300 njegovih sveštenika predvode napade na srpska sela i lično kolju. Hrvati sad žele da ga za to ćutanje i odobravanje zločina nagrade proglašenjem za sveca.
Farsa sa suđenjem svirepom ubici Srba iz Osijeka Branimiru Glavašu nastavljena je još jednom oslobađajućom presudom. Očekivanom. I stvarno, što bi Glavaš bio kriv što je organizovao ubistvo nekoliko desetina Srba, ako Pavelić nije kriv za ubistvo nekoliko stotina hiljada Srba?
Savetnici za nacionalnu bezbjednost predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović su ratni zločinci Ante Gotovina i Tomislav Merčep. Ante se preporučio ubijanjem 300 srpskih civila i zarobljenih srpskih vojnika u okolini Mrkonjića, Tomislav još crnjim pokoljima nekoliko stotina Srba u Pakračkoj Poljani i Marinom Selu.
Na obiljažavanju godišnjice kada su partizani strijeljali ustaše i četnike u Blajburgu, biskup banjalučki Komarica je (privremeni) progon nekoliko hiljada Hrvata iz Banjaluke i okoline 1992.godine uporedio sa strijeljanjem više od 20.000 ustaša 1945.godine.
Predsjednik hrvatskog Sabora Željko Rajner je nedavno parastose stotinama hiljada mučenika u Jasenovcu nazvao – proslavama!? Sa lakoćom koja bi bila neumjesna da je izrečena i iz usta posljednjeg klošara sa Tuškanca, a kamoli predsjednika državnog parlamenta.
Nešto kasnije, obilježavanje ustanka protiv fašizma u Srbu pretvoreno je u ustaški dernek. Bilo je samo pitanje trenutka kada će okupljeni „branitelji“ NDH početi da biju šačicu Srba i hrvatskih antifašista koji su došli da obilježe taj izuzetno značajan događaj u istoriji Hrvatske.
I sve se to uglavnom radi uinat Srbima i Srbiji.
Sluti da se ovo uporno poigravanje sa ustašlukom može na kraju oteti kontroli i na zlo izaći. A to zlo neće mimoići ni Hrvate
