Ombudsman za ljudska prava BiH pozvala je Jelku Vasiljčenko /66/ iz Prijedora, bivšu radnicu “Kozaraturista” kojoj preduzeće duguje novac, a želi je deložirati iz sobe u kojoj živi 29 godina, da se obrati ovoj instituciji radi ispitivanja slučaja neizvršenja sudske odluke i preduzimanja mjera.
“Presuda je pravosnažna i izvršna, ali se ne izvršava. Vjerovatno je riječ o nelikvidnosti preduzeća, ali takvo postupanje nije u duhu Evropske konvencije o ljudskim pravima. U Jelkinom slučaju riječ je o kršenju ljudskih prava i u takvim situacijama ombudsmani dostavljaju preporuke sudovima u kojima se insistira na izvršenju sudskih odluka”, rekla je Srni pomoćnik ombudsmana Emina Halilović.
Prema njenim riječima, neizvršenjem sudske odluke iz 2010. godine, kojom je Jelki bivši poslodavac bio dužan da isplati 9.664 KM i zatezne kamate, osim prava na efikasan pravni lijek, istovremeno se grubo krši pravo na imovinu jer se novčana sredstva tretiraju kao imovina.
“Ombudsmani zapažaju da pred sudovima BiH ima i suprotnih situacija. Postoje situacije kad nije moguće provesti izvršenje novačnim sredstvima BiH, entiteta, kantona ili velikih privrednih subjekata, a, s druge strane, sudovi bez puno teškoća dozvoljavaju izvršenje u dijelu do polovine penzije građana za dugovanja prema pružaocima komunalnih usluga ili po osnovu jemstva”, navela je Halilovićeva.
Ona je naglasila da iz tog razloga ombudsmani po hitnoj proceduri donose preporuke jer nema ništa sporno u ovakvim presudama, a i Evropski sud za ljudska prava utvrdio je da odgovorna država mora osigurati izvršenje domaćih presuda.
“Takođe, sudovi izuzetno brzo i mimo pravila i hronološkog reda rješavaju predmete kada su stranke javne i medijski eksponirane ličnosti, a kada imamo, uslovno rečeno, običnog, malog građanina, takve presude čekaju jedan dugi, dugi period na izvršenje”, rekla je Halilovićeva, koja je i šef Odjela za praćenje političkih i građanskih prava Ombudsmana BiH.
Ona je podsjetila da se najveći broj žalbi ovoj instituciji u posljednjih nekoliko godina odnosi upravo na rad sudova u BiH, bez obzira na nivo suda.
“Mahom su to žalbe na neprimjerenu dužinu postupaka, na neefikasno provođenje sudskih odluka, na rad sudija, na neujednačenost sudske prakse. Uočavamo da nema pomaka u radu sudova. Stari predmeti postaju još stariji, novi postaju stari, poslovi se gomilaju”, dodala je Halilovićeva.
Zajedno sa grupom radnih kolega, koji su 2009. godine dobili otkaz, Jelka Vasiljčenko /66/ iz Prijedora, bivša radnica “Kozaraturista”, preduzeća koje je od 2012. godine u stečaju, tužila je preduzeće zbog neisplaćenih plata i otpremnina i po pravosnažnoj presudi iz 2010. godine “Kozaraturist” joj je dužan 9.664,35 KM plus zatezne kamate. Povjeriocima, među kojima je i Jelka, do sada je isplaćeno pet odsto potraživanja.
Preduzeće koje je u stečaju od 2012. godine, “Kozaraturist”, 2014. godine je tužilo svoju bivšu radnicu s ciljem da je iseli iz sobe u kojoj živi, a radi prodaje stambeno-poslovnog prostora, i po pravosnažnoj presudi iz maja ove godine Jelka je dužna iseliti se.
Prijedorski advokat Miodrag Deretić podnio je apelaciju Ustavnom sudu BiH kojom se traži da se Jelki Vasiljčenko omogući pravo na dom, budući da joj prijeti deložacija.
U apelaciji je navedeno da nakon 29 godina kontinuiranog korištenja prostorija preduzeća kao svoga stana, Jelka ne može biti deložirana jer bi to bilo u suprotnosti sa odredbom Člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda.
“Oni su joj to dali kao radniku da koristi kao stambeni prostor, a ne kao poslovni. Ona je tu stanovala, a nije prodavala kikiriki, niti je otvorila butik”, naveo je Deretić.
