Tužilaštvu Haškog tribunala, Optužni prijedlog protiv Lazara Hrebljanovića, cara Lazara iz Kruševca, rođen 1329. godine, od oca Pribca i majke NN:
Zato što je na Vidovdan 1389. godine, po nesnosnoj vrućini, zajedno sa devet Jugovića, Obilić Milošem, Kosančić Ivanom, Toplicom Milanom i Branković Vukom, napao Turke i izazvao Kosovski boj.
I to samo zbog toga što su Turci došli da pljačkaju i pale srpske gradove i sela, ubijaju stanovništvo i odvode ga u roblje, a da zatim, na miran i demokratski način, opustošenu Kneževinu Srbiju pripoje Osmanskom carstvu.
Osumnjičeni Hrebljanović i ostali učesnici u ovom zločinačkom poduhvatu su na cvijetnim livadama između Laba i Sitnice za samo jedno prijepodne, takoreći do ručka, sabljama isjekli oko 30.000 mladih Turaka, i time započeli genocid Srba nad muslimanima koji, po tvrdnjama zaštićenih svjedoka Sulje Ugljanina i Nataše Kandić nije prekidan do današnjih dana.
Zato što je, iako svjestan da na taj način krši evropske propise o zaštiti životne sredine, Kosovski boj zametnuo na livadama i poljoprivrednom zemljištu prve klase i tako izazvao najveći ekocid u dotadašnjoj istoriji Evrope.
(Upravo to je jedan od razloga pa EU još uvijek nije otvorila Poglavlje 27 predpristupnih pregovora sa Srbijom.)
Zato što je nekoliko godina prije Kosovskog boja srpsku vojsku pripremao za odbranu otadžbine, umjesto za mirovne misije u Kinšasi, Kongu, Avganistanu, Čadu ili Obali Slonovače. Kao što to vlast u Srbiji čini nakon 5.oktobra 2000.godine.
Osumnjičeni Hrebljanović i pet vijekova poslije svoje smrti svakodnevno propagira ideju nebeske Srbije, što nije ništa drugo do drugo ime za Veliku Srbiju.
Nacionalističkom pjesmom “Hoćemo li onu staru, o Milošu i Lazaru”, isti svakodnevno, na slavama i drugim srpskim veseljima, raspiruje srpski nacionalizam i narušava javni red i mir.
Zato što je u sklopu svoje turneje po „srpskim zemljama“, koja je trajala od Vidovdana 1988. do avgusta 1989. godine, ležeći u mrtvačkom kovčeku i pretvarajući se da je mrtav, bez dozvole Azema Vlasija i Hamdije Pozderca, posjetio manastir Gračanica na Kosovu i manastir Ozren u BiH, čime je grubo povrijedio teritorijalni integritet i suverenitet Kosova i BiH i jasno nagovjestio srpske pretenzije ka stvaranju Velike Srbije.
Uprkos tome što nauka tvrdi da oni koji su mrtvi nisu živi, iz navedenih dokaza se vidi da je gospodin Hrebljanović Lazar i nakon svoje pogibije u Kosovskom boju nastavio da se bori protiv Turaka i “Turaka”, što čini i danas, čime je počinio produženo krivično djelo širenja međunacionalne mržnje.
Osumnjičeni Hrebljanović je, po unaprijed smišljenom zločinačkom planu, carstvo zemaljsko dobrovoljno zamijenio za carstvo nebesko čime je u vrlo nezgodnu moralnu poziciju doveo vladare moderne Srbije, kojima nikad nije dosta vlasti. I koji bi radi sopstvenog interesa žrtvovali i sopstvenog oca i majku, a kamoli ne bi obe Srbije – i zemaljsku i nebesku. I to o jednom trošku.
