Kako su društvene mreže postale leglo pedofila, prostitucije i trgovaca organa, koji svakodnevno vrbuju i seksualno uznemiravaju mališane, ne možemo se ne zapitati kada je pravo vrijeme za djecu da se priključe surovom internet svijetu.

Stručnjaci su saglasni u jednom, a to je da djeci u osnovnoj školi nikako ne treba dozvoliti da budu aktivna ni na jednoj od tih mreža!

Predsjednik Udruženja “Roditelj” Dragana Soćanin smatra da je zabrana korišćenja jedina prevencija od svih opasnosti koje vrebaju dijete školskog uzrasta na društvenim mrežama, jer ne postoji način da se ono potpuno kontroliše.

“Roditelji veoma griješe što djeci otvaraju Fejsbuk profile, čak i kada misle da će to biti pod njihovom kontrolom. Ni mi odrasli ne možemo da ispratimo sve inovacije koje se tiču privatnosti na Fejsbuku, koje zahtevaju stalnu provjeru, a kamoli djeca. Dokle god su u osnovnoj školi, ne treba da imaju naloge na društvenim mrežama, sve dok ne shvate šta one zaista predstavljaju. Pritom, ni roditelji nisu svjesni opasnosti na koje djeca mogu naići surfujući po njima. Pojedine mame i tate daju djeci računare, sa kojima se i oni prvi put susreću, i još ih stave u dječju sobu, a to ne treba raditi”, naglašava Soćanin i dodaje da roditelji nikako ne smiju da popuštaju nad vršnjačkim pritiskom, kada dijete traži nešto samo zato što i drugi to imaju.

Prema njenim riječima, internet je isto što i ulica, samo još gore od nje.

“Iste te prozore i vrata koje ne smiju da otvaraju nepoznatima, kao i razgovori sa strancima kada su napolju, ne treba otvarati i započinjati ni na internetu. Posebnu edukaciju o svemu ovome treba da dobiju roditelji, ali i djeca kroz predavanja u školama”, ističe Soćanin.

Sa ovim se složio i sociolog Neven Cvetićanin, koji ističe da je kućno vaspitanje djece ključno za spriječavanje nemilih događaja na internetu.

“Isto kao što djecu ne puštaju da se sama šetaju po gradu, ne treba ni da ih puste da budu na društvenim mrežama. Tako treba da bude do adolescentskog doba, kada ona već znaju da razlikuju određene životne situacije. Najvažnija je pažnja roditelja prema djeci, normalna međusobna komunikacija (razmenjivanje dešavanja i razmišljanja) i vaspitanje koje ide od kuće kako bi se preduprijedile prijeteće opasnosti koje nose društvene mreže”, objašnjava Cvetićanin sa Instituta društvenih nauka.

Press/ALO