Igranje na nacionalnu referendumsku kartu, pojačanu posjetom ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, očigledno se isplatilo Miloradu Dodiku, ocjena je političkih analitičara, nakon analize rezultata lokalnih izbora na kojima je SNSD odnio ubjedljivu pobjedu.
Pobjedi u čak više od pola opština u RS nije se nadao ni sam Dodik, što je priznao i u izbornoj noći. Tome je, iz ugla analitičara, najviše doprinjelo njegovo kockanje sa referendumom o Danu Republike, gdje mu je očigledno igra na “sve ili ništa” donijela izbornu pobjedu, i to više ličnu nego stranačku.
Ovo jeste šokantno i interesantno, posebno kada se uzme u obzir procenat izlaznosti na referendum prošle nedjelje, a koji je djelovao da ide u korist Saveza za promjene na lokalnim izborima. Međutim, ispostavilo se da birači nisu oprostili oklijevanje Saveza za promjene kada je bio u pitanju nacionalni izazov, što je sigurno bio referendum o Danu Republike. Opozicija se previše oslanjala na nezadovoljstvo naroda socijalnim pitanjima, ali Dodik, koji se kockao sa ličnom sudbinom, pa i nacionalnom, na kraju je dobio izbore. Više je dobio on lično nego sam SNSD zato što je nešto dobro radio – smatra profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Đorđe Vuković.
Za lokalne izbore su, smatra Vuković, bila bitna i šetališta, parkovi i grijanje, ali je važnije bilo prepoznati o čemu se radi kada je riječ o ofanizivi iz Sarajeva na Dan Republike i ratnohuškački govor.
“U Savezu za promjene imaju protivrječan odnos prema odbrani nacionalnih interesa. Oni bi trebalo da ozbiljno “pretresu” svoje ideje, moralni i nacionalni kredibiltet. Republici Srpskoj treba jaka opozicija da bi mogla demokratski sazrijevati, ali jedno je biti opozicija vlasti, a drugo vlastitom narodu. U čitavoj ovoj priči oko referenduma ponašali su se kao opozicija političkoj logici – ističe Vuković.
Politički analitičar iz Beograda Cvijetin Milivojević kaže da je referendum možda presudio kod lošeg izbornog rezultata, prije svega, SDS, a ne čitavog Saveza za promjene.
SDS je postupao pomalo nepošteno prema sopstvenim biračima. Oni su se pridružili svim strankama u Narodnoj skupštini RS i stali iza referenduma, a onda su faktički vodili neku vrstu polubojkot kampanje, odnosno obezvrjeđivali značaj tog referenduma. S obzirom na to da je biračko tijelo SDS tradicionalno nacionalno, to je zaista bila neobična kampanja. Mislim da je dobar dio birača zbog toga uskratio podršku SDS – kaže Milivojević.
On smatra da je još nekoliko uzroka lošeg rezultata SDS, poput činjenice da ta stranka nije imala jasnu politiku ni na parlamentarnim izborima pre dvije godine.
“SDS se nije izjašanjavao o vrlo bitnim pitanjima koja je nametao 90-ih godina, kao ključna, nacionalna. Ustručavao se da ih i u kampanji za izbore 2014. jasno kaže. S druge strane, Dodik nikada nije bio slabiji nego 2014. Da je SDS ostao pri onome šta je bila njegova izvorna nacionalna politika, mogao je tada da pobijedi Dodika. Takva šansa teško da će im se uskoro ponoviti”, ističe Milivojević.
