Na današnji dan prije ravno 21. godinu u američkoj vazduhoplovnoj bazi Rajt – Peterson kod Dejtona potpisan je Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Dejtonski mirovni sporazum.

Dejtonskim sporazumom prekinut je četvorogodišnji rat u BiH, ali je ovim sporazumom definisan i ustavni poredak zemlje kroz Anex IV, koji predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine.

Ustav BiH je u više navrata kršen u smislu prenosa nadležnosti sa Republike Srpske na BiH, i to je učinjeno u 83 slučaja. Tako BiH umjesto predviđena tri ministarstva danas ima devet, i sijaset agencija u kojima radi 22 000 zaposlenih, što BiH čini jedinstvenim slučajem po brojnosti administracije, koja je potpuno nesrazmjerna broju stanovnika.

Prenos nadležnosti je vršen pod pritiskom ili direktno po osnovu intervencije Kancelarije visokog predstavnika za BiH koja je donosila zakone i odluke kojima je prekrajan ustav. Institucije oko čijeg rada je najviše nesporazuma su Tužilaštvo i Sud BiH. Zbog duplih standarda u procesuiranju odgovornih za ratne zločine u Srpskoj je najavljen pa prolongiran referendum na kojem bi se građani izjasnili da li podržavaju rad ovih institucija, koje nemaju uporište u ustavu.

Pobjeda Donalda Trampa na američkim predsedničkim izborima nagoveštava potpuni zaokret u spoljnoj politici ove globalne sile i povratak  „stare“, tradicionalne i kontervativne Amerike na svjetsku scenu. Dejtonski sporazum je posljednji veliki uspjeh američke spoljne politike.

Ratovi vođeni širom planete, naročito Soroševe obojene revolucije kojima su rušene države, dobro nisu donele nikome. Predsednik Obama je priznao da je vojna intervencija u Libiji bila greška, ali nije napomenuo da je intervencijom u Libiji ratni plamen zahvatio sjever Afrike i Bliski istok.

Stoga je za očekivati da se nakon gašenja tzv. Islamske države (ID) u fokusu američke spoljne politike nađe BiH, ne samo zbog brojnosti ratnika koji su iz ove zemlje pristigli u Siriju da bi ratovali na strani dvije najpoznatije terorističke organizacije, što Al Kaida i Islamska država nesumnjivo jesu, već i zbog navedenog velikog uspjeha američke politike, što Dejtonski sporazum nesporno jeste.

Revitalizacija Dejtona u smeru povratka na „slovo“ Dejtona, odnosno na izvorni Dejton, trebalo bi da postane strateška tačka okupljanja svih političkih snaga Srpske.

Umesto toga traju neproduktivne i za građane iscrpljujuće priče o korupciji zasnovane na rekla – kazala i nezrele rasprave koje se svode na ogovaranja i svađe. Međusobne optužbe i produbljivanje razdora u srpskom bloku odgovaraju samo onima kojima Srpska nije na srcu. Povratak Dejtonu trebalo bi da bude osnovni programski kurs svake partije u Srpskoj. Kada se to postigne ni nova američka administracija neće imati puno posla da ono što je krivo sraslo ispravi.

Izvor: Pravda-Predrag Ćeranić