Osim što se Sud BiH, pod 12-ogodišnjim rukovodstvom odlazeće predsjednice Meddžide Kreso opasno približio ambisu jednonacionalne – bošnjačke pravosudne institucije u multietničkoj BiH, svih prethodnih godina bio je i ostao netaknuto utočište sudija sumnjive ratne prošlosti. I frizirane sadašnjosti.

Slika je slična i u Tužilaštvu BiH. I tamo sjede i optužnice, ali ne na svoje ime, ispisuju tužioci koji bi itekako imali šta da kažu o mučenjima i likvidacijama, u gradovima Federacije BiH u kojima su rat proveli. Najmanje 20 aktivnih sudija i tužilaca i u ratu su optužnice ili presude Srbima krojili, ili ih kao policajci, u logore odvodili. Dvije decenije kasnije, ponovo kroje sudbinu Srba.

Pod toge, sudijske i tužilačke, skrili su vlastitu “živopisnu” ratnu biografiju, ispisanu u Sarajevu, Zenici, Konjicu, Tuzli, Bihaću…sve još nekažnjenim, srpskim stratištima. Јavnosti predočili tek šture, filtrirane činjenice. Kada je prije pet godina Miralem Macić obećao kako će objelodaniti imena aktivnih sudija i tužilaca koji su u ratnom Konjicu presuđivali Srbima, pravosudnim kompleksom zavladao je tajac. Koju sedmicu kasnije, pod sumnjivim okolnostima, Macić je preminuo. Njegova zaostavština – ratni dnevnik, sklonjen je. U njemu ime Mire Smajlović, Meddžidine dugogodišnje bliske saradnice i sve izvjesnije nasljednice na funkciji predsjednika Suda BiH. U ratu je presuđivala u sudu u Konjicu. Zajedno sa tadašnjim i sadašnjim kolegom sudijom Senadinom Begtaševićem, tužiocem Dževadom Muratbegovićem koji je u ratnom Konjicu bio okružni vojni tužilac. I Munibom Halilovićem doskorašnjim tužiocem bh. tužilaštva, a sada perjanicom federalnog tužilaštva.

Advokat Duško Tomić advokat navodi da će slučaju Ethema Žilića, komandanta Musale, iznijeti podatke i tužilaca i sudija koji su bili duboko involvirani u događanja u Konjicu.

Zavjet šutnje se već odavno uvukao u sarajevski pravosudni kompleks po čijem dvorištuse i dalje traga za srpskim kostima. U ratu logor u kojem je umoreno više od 70 Srba. Ili vojni zatvor, kako to “sarajevski gospodari” vole da kažu. I tada i sada presuđivali su isti – sudije Davorin Јukić, Šaban Maksumić, Mirsad Strika…i po svemu sudeći, optuživali isti! U ratnoj biografiji tužioca Ibre Bulića koji svih postratnih godina Srbima šablonski piše optužnice za Srebrenicu, “službovanje” u Sarajevu ne postoji! Ali, svjedoci postoje!

Milan Mandić, predsjednik Saveza udruženja nestalih lica Sarajevsko-romanijske regije, kaže da je Ibro Bulić osudio njegovu majku koja je kasnije preminula, na dvije godine robije da je bila snajperista u Sarajevu iako je bila nepismena. Mandić navodi da je njegova majka tada imala 67 godina, a na sudu su je nazivali “četnikušom” i da je “okotila puno četnika”.

I Branislav Dukić, predsjednik Udruženja logoraša Republike Srpske, bio je logoraš u zatvoru “Viktor Bubanj”. Nepostojeću krivicu dokazivao mu je aktuelni tužilac Miroslav Marković. I kolonija ratnih zeničkih sudija i tužilaca je brojna. Redžib Begić, Remzija Smailagić, Seid Marušić….Poslednji je početak rata dočekao kao policajac. Prema svjedočenjima zeničkih Srba, tada ih je nezakonito hapsio. Od 1994. godine im presuđivao. Na dugačkom spisku ratnih muslimanskih perjanica, a poslijeratnih veterana u pravosuđu, Mirza Јusufović i Izo Tankić iz Tuzle, Hilmo Vučinić iz Goražda u kojem je likvidirano više od 400 Srba. Nekima od njih poput braće Delić iz Crkvina presuđivao je goraždanski vojni sud, u kojem je Vučinić službovao. Pet Delića zauvijek je ostalo na mrtvoj straži plahovite Drine.

– Nedopustivo je da takve sudije koje su za vrijeme rata vršile, takoreći genocid nad Srbima, danas ponovo drže njihovu sudbinu u svojim rukama – istakao je Dukić.

Posmrtni ostaci Delića još nisu pronađeni. Ovaj predmet je pred pravosuđem BiH već deceniju, a optužnica nema. Baš kao što ih nema ni za zločine nad Srbima u Sarajevu, Zenici, Konjicu….U bh. pravosuđu koje je još od osnivanja na pravdu i pravičnost imuno, teško je očekivati da prozvani sami, javno i jasno kažu sve tajne ispod toga skrivene. I u friziranim biografijama neupisane.

Ružica Јukić, potpredsjednica Visokog sudskog i tužilaškog savjeta, kaže da bi “neke stvari trebalo provjeriti, da li se neko nalazio na određenom mjestu u određeno vrijeme”.

I zagrebati dublje ispod ulaštene sudijsko-tužilačke toge, ne samo u ovom pravosudnom kompleksu. Ali, za to je već potrebno nezavisno i nepristrasno pravosuđe, koje ni žrtve ni zločince neće dijeliti po nacionalnoj osnovi! I koje neće suditi prema sarajevskom političkom testamentu!

RTRS