Krajem marta, pred Sudom BiH, počelo je suđenje ratnom komandantu 3. korpusa tzv. Armije BiH Sakibu Mahmuljinu. Optužnica ga tereti kao nadređenog odredu “El mudžahedin” čiji su pripadnici počinili monstruozne zločine nad srpskim zarobljenicima, na području Vozuće 1995. godine.
Osuda ili odbrana optuženog Mahmuljina!? Šta je stvarna namjera postupajućem tužiocu, naslućivalo se još onog trenutka kada je potpisao obimnu optužnicu. I u njoj, riplijevski promijenio krakter rata u BiH.
Umjesto Dejtonske kvalifikacije – tragični sukob u regionu, ili haške – oružani sukob u BiH, da li samoinicijativno, sukobu je dao međunarodni predznak. Ali druga strana nisu islamske zemlje koje su iznjedrile Vozućke koljače, već tadašnja Savezna Republika Јugoslavija.
Perfidno, i do sada u domaćem pravosuđu nezapamćeno, tužilac je naveo kako je Vojska Republike Srpske ratovala za račun Јugoslavije. U tom duhu, već u optužnici, naveo je i kako su mudžahedini ni manje ni više, već OTIMALI ratne zarobljenike od svojih domaćina. Sada svjedočenjima, tih istih domaćina, jer gosti – koljači su uglavnom pobjegli, potkrijepljuje navode optužnice.
Tu tužilac Sedin Idrizović ne staje. Јednog za drugim u sudnicu dovodi svjedoke koji pobijaju i onaj dio optužujućih navoda, koje je lično ispisao. Kako informacije o zločinima mudžahedina nisu stizale do optuženog komandanta – već se gubile negdje u komandnom lancu; kako je Mahmuljin samo u pisanim naredbama, a bezbroj ih je dospjelo čak i do javnosti, bio nadređeni! Ali ne i na terenu. Ili kako Mahmuljinu i Mahmuljinima nije bio dozvoljen ulaz u mudžahedinski logor gdje su činjena zvjerstva nad zarobljenim Srbima i Srpkinjama.
To što su tako navodno “neposlušni” džihadisti, mjesecima bili u sastavu 3. korpusa, Idrizoviću baš i nije sporno. Nije mu sporno ni da mimo pravila, od Haškog tribunala traži iskaze tamošnjih svjedoka.
“Bilo je logično da vas odbiju. Vi ste to tražili da vam ne daju!”, samo je jedna od opaski predsjedavajućeg Vijeća. Ne čudi onda, što i nakon devetomjesečnog procesa, odbrana Mahumljina zadovoljno trlja ruke.
Nije suđenje – dokazivanje istine, već farsa i izrugivanje žrtvama, procesom ogorčene porodice likvidiranih. I preživjeli srpski stradalnici. Јe li tužilac Idrizović, pridruženi član odbrane – pitaju!?
Bude li oslobađajuća presuda, velika zasluga za to, nema sumnje pripašće tužiocu Idrizoviću. Po komandnoj odgovornosti, bez obzira na brojne dokaze, Mahmuljin više nikada neće moći da odgovara pred domaćim pravosuđem.
Bude li pak presuda osuđujuća, dosadašnja svjedočenja umnogome će umanjiti kaznu. Ali će, što je još apsurdnije, u pravosudnu bh praksu uvesti međunarodni karakter rata. Јer, svestrani Idrizović u nastavku suđenja dokazivaće, do sada nedokazanu povezanost Ozrenskih mučenika u borbi da prežive, sa interesima bivše Јugoslavije.
Odbrana optuženog ili promjena karaktera rata u BiH? Šta je pozadina skandalozne optužnice i još skandaloznijeg procesa protiv Sakiba Mahmuljina!?
