Maleševića, osim što čini velika djela, krasi i velika porodica. Naime, otac je desetoro djece, pet kćerki i pet sinova, a sposobnost i organizacija mu pomažu da djecu usmjerava ka pravom putu i istinskim životnim vrijednostima.
Hljeb života” je hrišćansko humanitarno udruženje iz Prijedora koje je počelo sa radom prije 20 godina, nakon rata u Bosni i Hercegovini, baveći se problemima izbjeglica i povratnika u prijedorskoj opštini. Zbog humanitarnog aktivizma predsjednik ovog udruženja Danko Malešević preselio je iz rodnog Prnjavora u Prijedor, opštini koja je poslije rata imala veliki broj izbjeglica i povratnika kojima je trebala pomoć.
Maleševića, osim što čini velika djela, krasi i velika porodica. Naime, otac je desetoro djece, pet kćerki i pet sinova, a sposobnost i organizacija mu pomažu da djecu usmjerava ka pravom putu i istinskim životnim vrijednostima.
Danko je u razgovoru za Buka magazin objasio koji su bili prvi projekati njegovog udruženja, te na koji način su davali pomoć povratnicima iz seoskih područja koja su najviše postradala.
“Radilo se o humanitarnoj akciji gdje smo poklonili oko 500 steonih junica, a onaj ko bi dobio jednu od ovih junica imao je obavezu da svome komšiji pokloni prvo tele i tako se pomoć lančano širila i pomagala ljudima da prežive u najtežim periodima neimašitne. Ova akcija je pomogla oko 1000 povratničkih porodica” objašnjava Malešević.
Kada je povratak okončao i ljudi se vratili u svoj rodni kraj, Malešević i aktivisti željeli su da ljudima obezbjede zaposlenje, pa su preko jednog Holandskog fonda, koji je imao na raspolaganju 500.000 KM, seoskom stanovništvu davali beskamatne pozajmice od 5000 KM kako bi ljudi započinjali svoje poslove, a oni su ih vraćali u periodu od 2 od 3 godine. Sume koje su vraćane davane su drugim porodicama, uspješni ekonomski oporavak jedne porodice rađao je mogućnost da druga započne svoj biznis, projekat je bio jako uspješan i trajao je oko pet godina.
Socijalno preduzeće nada za siromašne
Donatora je vremenom bilo sve manje, pa se udruženje “Hljeb života” odlučilo okrenuti socijalnom preduzetništvu i povezati ga sa humanitarnim radom, te su prije pet godina registrovali firmu Hatikva d.o.o. Ova firma, čije ime u prevodu sa hebrejskog znači nada, bavi se socijalnim preduzetništvom a osnovna grana je trgovina polovnom robom koju pribavlja od raznih humanitarsnih organizacija iz Švedske, Švicarske, Holandije i Njemačke.
“S obzirom da smo htjeli da nastavimo svoj humanitarni rad, na inicijativu jedne Švedske humanitarne organizacije koja nam je slala svoju pomoć, došli smo na ideju da otvorimo prodavnicu polovne robe. Ova organizacija iz Geteburga nam je i pomogla da registrujemo firmu i obavezala se da će godišnje slati šest šlepera razne polovne robe: odjeće, obuće, namještaja i slično”, kazao je Malešević i obrazložio da u okviru bh. zakona vezanim za rad udruženja postoji klauzula koja kaže da humanitarne organizacije mogu da se bave profitabilnom djelatnošću jedino ako je svrha ostvarivanje projektih ciljeva vezana za pomoć ugroženima.
“Ovo znači da se profit ne može dijeliti među onima koji su aktivni u organizaciji nego se, naravno, treba trošiti i ulagati u humanitarne aktivnosti. Međutim kada smo htjeli da dodamo i tu aktivnost u statut naše organizacije nama su ljudi koji su iskusniji i profesionalniji u tim poslovima predložili da je bolje da osnujemo drugo pravno lice, odnosno firmu i da poslujemo na taj način” objašnjava Malešević.
On tada nije ni razmišljao o socijalnom preduzetništvu, jer taj mu termin, kako kaže, u početku i nije bio poznat. Trenutno u Republici Srpskoj ima oko šesnaest sličnih firmi i može se reći da je ta vrsta preduzetništva ovdje u povoju.
Pomoć pri zaposlenju i humanitarni rad
U socijalnom preduzeću “Hatikva” uposleno je šestoro ljudi. Firma plaća režije i doprinose kao i svaka druga koja se bave sličnim poslom. Sa ovim preduzećem sarađuju i prodavnice iz okolnih gradova Bosanske Krajine kupujući od njih robu na veliko po povoljnim cijenama, a koje se bave prodajom polovne robe, tako da se i sa te strane poslovanje širi i dobija prilika za novim zapošljavanjem građana. Radi se o petnaestak “Second Hand Shopova” koji posluju zahvaljući toj robi.
“Mi smo 2014. ostvarili prihod od 30.000 KM. Novac smo uložili u razne projekte, a jedan od njih je i projekat koji se zove Žena u selu. Ideja je da podržimo mlade žene da ne idu iz sela, te da ih stimulišemo i podstaknemo da ostanu i bave se privatnim poljoprivrednim poslovima”, naglašava Malešević i dodaje da se stimulacija odnosi na beskamatnu pozajmicu od 1000 KM.
“Od novaca koje im se posudi žena bi trebalo, recimo, da zasadi neku od poljoprivrednih kultura: krompir, luk i slično, a neke bi uzgajale i piliće, i pošto smo kao udruženje pokrenuli javnu socijalnu kuhinju one bi vraćale pozajmicu tako što jedan dio proizvoda izdvajaju za potrebe kuhinje.”, navodi Malešević i dodaje da su na taj način godišnje pomagali oko petnaestak žena.
Narodna kuhinja u Prijedoru organizovana je prije pet godina. Ona je prva i jedina kuhinja tog tipa i ima oko 140 korisnika koji svaki dan dolaze na jedan kuhani obrok dnevno. U realizaciju javne kuhinje kasnije je doprinos dao i grad Prijedor, odvajajući dio sredstava za njen opstanak.
“Mi kuhinju podržavamo indirektno projektom Žena u selu i direktno kroz rad naše prodavnice polovnom robom izdvajajući dio zarađenog novca za kupovinu potrebnih namirnica. Inače, onu robu koju ne prodamo: odjeću, obuću, ili namještaj poklanjamo ugroženim kategorijama stanovništva” objasnio je predsjednik udruženja.
Pomoć ovisnicima
Prije dvije godine udruženje “Hljeb života” pokrenulo je najnoviji program i osnovana je komuna za liječene ovisnika. Trenutno u Bosni i Hercegovini postoje dva ovakva centra za rehabilitaciju ovisnika i to su ovaj novoaktivirani u Prijedoru, a drugi se nalazi u Brezi.
“Kupili smo jedno imanje na obroncima Kozare i trenutno imamo osam ovisnika koji su na rehabilitaciji. Ove godine taj projekat ćemo podržati iz prihoda naše prodavnice i pokušati doći do stranih donacija. Međutim njih je sve manje, pa smo primorani da se sami pobrinemo za sredstva”, tvrdi Danko.
Ova komuna je klasično seosko imanje gdje ljudi imaju radnu terapiju, ali i razne druge aktivnosti koje ih odvraćaju od pošasti zvana narkomanija.
“Mi smo hrišćansko humanitarno udruženje i vjera je osnova našeg poziva. Mi vjerujemo da nas je bog sve pozvao da pomažemo jedni drugima, a pogotovo ljudima u nevolji. Sastavni dio ljudi koji se rehabilituju je i pobožnost koja ih okreće na pravi put, a naravno da im i boravak u prirodi i rad mnogo pomažu da se oporave”, kaže Malešević.
U sklopu komune ne postoje nikakve bogomolje jer radi se o protestanskom pokretu i za vršenje hriščanskih molitivi služe im obične prostorije. Molitve su jednostavne, radi se o čitanju svetog pisma bez posebnih obreda i liturgija.
“Izgradili smo montažni objekat koji je donirala Holandska organizacija i ona ima oko 250 kvadratnih metara. Tu postoje spavaone, dnevni boravak, kuhinja, toalet i sve što je potrebno za normalni život. Prostorije mogu da posluže za boravak oko tridesetak rehabilitanata. Sa njima ne rade nikakvi socijolozi i psihijatri i nemaju medikamentsku terapiju nego uz pomoć međusobne pažnje i brigom jednih za druge uspjevaju da se izliječe od ovisnosti”, objašnjava Malešević i napominje da im je strogo zabranjeno da konzumiraju duhan i alkohol.
Ljudi koji se nalaze na rehabilitciji bave se raznim poslovima, a najviše poljoprivredom, posjeduju staklenik, uzgajaju povrće i voće, imaju košnice s pčelama, plastenik, a bave se i kreativnim aktivnostima, od kojih je naročito interesantna njihova rezbarija drveta. Proizvode i prodaju što im omogućava da komuna bude samoodrživija.
Malešević kaže da njegovo udruženje ne misli da stane sa humanitarnim radom i da u planu uvijek imaju neke nove akcije.
“Jedan od projekata je i pomoć Romskoj djeci, školarcima. Pomoć prima oko 80 učenika, a ona je u vidu kupovine odjeće, knjiga, školskog pribora i svega onoga što je potrebno da im se obezbjedi bolje školovanje. Organizujemo i dodatnu nastavu za onu djecu kojoj je to potrebno”, kazao je Malešević na kraju.
U vrijeme novogodišnjih praznika, a to je upravo period koji dolazi, “Hljeb života” organizuje i dijeljene dječijih paketića koji su zapravo ukrašene kutije u kojima se nalaze razni pokloni kao što igračke, sredstva za higijenu ili školski probor, a svaka kutija je prilagođena određenom dječijem uzrastu. Ovi pokloni stižu većinom iz Velike Britanije i Irske, a poklone prikupljaju i pakuju djeca koja žele da svojim vršnjacima iz ovih djelova Evrope unesu malo sreće i topline za vrijeme novogodišnjih praznika bez obzira na religiju, ime i boju kože. U periodu od petnaestak godina udruženje “Hljeb života” poklonilo je oko 300.000 paketića, a u dijeljenju su im pomogle razne humanitarne organizacije širom Bosne i Hercegovine.
