Kroz život, zaljubljujemo se mnogo puta, raskidamo – ponekad samo da bismo se vratili jedno drugom. Neki ljudi ulaze u našu orbitu, drugi odlaze, čineći da burno preživljavamo emotivne uspone i padove…
Međutim, psiholozi kažu da bilo koja osoba istinski može da se zaljubi samo tri puta. I svako od ta tri iskustva, na svoj način, važno je i potrebno.
Ljubavna „bajka“
Najčešće, naša prva ljubav dolazi kada smo mnogo mladi. Čini nam se da su to osećaji o kojima smo čitali u pričama, bajkama. Zato idealizujemo takvu ljubav i vjerujemo da je za cijeli život.
Tada smo skloni da radimo stvari koje naši vršnjaci ili porodica smatraju da treba. Odbijamo da obraćamo pažnju na male probleme i spremni smo da žrtvujemo naše principe zbog veze, jer negdje duboko u sebi, vjerujemo da je sve onako kako bi trebalo da bude.
Bitnije nam je kako veza izgleda spolja nego kako se zaista osećamo.
Takva ljubav uči nas da je gledanje u partnera jednako važno kao i gledanje oko sebe.
Komplikovana ljubav
Druga ljubav našeg života je najkomplikovanija. Uvjereni da smo naučili lekciju iz prethodnog iskustva, pobrinuli smo se da izaberemo potpuno drugačiji tip partnera. Ili smo bar tako mislili.
U ovoj fazi možemo da budemo izmanipulisani, mogu da nas lažu ili čak da nas povrede. Pokušavamo u svakoj prilici da izgladimo neke nesuglasice u vezi, ali svaki novi pokušaj pretvara se u još veću katastrofu. To je prava drama sa povremenim trenucima sreće.
Još jednom, naša istinska osjećanja okrenula su se u korist nečeg drugog – u ovom slučaju, beskonačni niz pokušaja da se spase veza koja nema budućnost.
Ovakva ljubav uči nas da je važno biti voljen isto koliko i voljeti.
Odrasla ljubav
Treći tip ljubavi pojavljuje se u našim životima kada već odustanemo od čekanja. Dolazi nepozvana i ne djeluje da je u skladu sa našom idejom o tome šta bi prava ljubav trebalo da bude. Ne djeluje savršeno. Ali to je pravi odnos, koji karakteriše osećaj izuzetne lakoće – nešto što se ne može objasniti riječima.
U ovom periodu života, nemamo više nikakvih očekivanja. Ne traćimo vrijeme izmišljajući koje kvalitete ljubav našeg života mora da posjeduje. Tako da smo konačno spremni da prihvatimo partnera sa svim njenim/njegovim manama i vrlinama. I što je podjednako važno, naš partner nas gleda na isti način.
Takva ljubav uči nas da budemo realni i da veza ne mora da bude savršena.
