Grupa vodećih autora, predavača i stručnjaka za razvoj djece poziva vladu Velike Britanije da predstavi zvanične preporuke za upotrebu telefona, tableta i računara kod najmlađih, zbog sve veće zabrinutosti za njihov uticaj na fizičko i mentalno zdravlje djece.
Četrdeset stručnjaka potpisalo je zahtjev u kom stoji da su savremeni uređaji “toksični” u djetinjstvu i u kom se apeluje na vladu da formira posebno ministarstvo za djecu čija će glavna odgovornost biti procjena svih zakona i njihovog uticaja na zdravlje i blagostanje djeteta.
Stručnjaci pozivaju da se za djecu uzrasta između tri i sedam godina formira neka vrsta vrtića u kojima će akcent biti na društvenom i emotivnom razvoju i igri u prirodi. Takođe, zahtjevaju da se formiraju zvanične preporuke o tome koliko vremena djeca uzrasta do 12 godina mogu da provode uz ekrane.
Grupa je izrazila zabrinutost da su dječje zdravlje i blagostanje ugroženi “zbog pada interesovanja za igru napolju, a sve veće okrenutosti tehnologiji, hiper-kompetitivnog školstva i komercijalizacije djetinjstva”.
Zakonodavstvo je, prema njihovoj ocjeni, “mlako, kratkoročno i neefikasno” u borbi sa gojaznošću i mentalnim problemima mladih, zbog čega se društvo približava razmjerama krize na ovim poljima.
Su Palmer, potpisnica zahtjeva i autorka knjige “Toksično djetinjstvo”, kaže da su među osnovnim potrebama djece, uz hranu i krov nad glavom, ljubav i igra.
“Međutim, konzumeristička kultura podstakla je odrasle da pomješaju ove potrebe sa stvarima koje možete kupiti u prodavnicama. Postali smo opsjednuti time da naučimo djecu svemu. Ali, ne možete ih naučiti stvarima kao što su samokontrola i prilagodljivost-to mora da se razvija kroz lično iskustvo”, kaže ona.
Dr Šeri Kombs, dječji i porodični psihoterapeut, koja je bila direktorka osnovne škole kada je prije deset godina objavljena knjiga “Toksično djetinjstvo”, smatra da su zakoni “opasni za dječje blagostanje, samopouzdanje i dugoročno učenje”.
“I deset godina kasnije, ja sam porodični i dječji psihoterapeut koji pokušava da sastavi djeliće emocionalno slomljene djece, primorane da trpe štetno i ekstremno stresno okruženje u školama. Ne možemo stajati sa strane i tolerisati takvo zlostavljanje, kada imamo druge međunarodne modele koji pokazuju kako se mogu postići odlični rezultati u obrazovanju, a da djeca pritom izrastu u mentalno zdrave ljude”.
