Nakon presude Suda iz Strazbura u predmetima Maktouf i Damjanović, tužioci i sudije ispravljaju stare greške, a čine nove. Mešetare kvalifikacijama krivičnih djela, koje propisuju optuženima. I poigravaju se zakonima – primjenjujući retroaktivno stroži Krivični zakon BiH.
Zbog zločina u Srebrenici, Duško Јević i Mendeljev Đurić, po strožem zakonu, osuđeni su na 32, odnosno 28 godina zatvora. Ustavni sud presudu je ukinuo. Ponovljeno suđenje, odgođeno je zbog proceduralnih razloga. Ali, nova, opet mimo zakona, zatvorska kazna od po 20 godina, sada po blažem zakonu, gotovo im je izvjesna, jer bh. pravosuđe u ponovljenim postupcima presuđuje šablonski. Izvjesnije su i nove apelacije odbrane Ustavnom i Sudu u Strazburu.
U apokaliptičnom pravosuđu BiH sve je moguće. Pa i greške kojih bi se postidjeli studenti prve godine prava. Moguće je da umjesto strogog poštovanja zakona i konvencija – namjerno ih krše. I da jedan proces traje punih sedam godina, a kraj se ne nazire. Nepravedno dijeleći pravdu, Sud BiH je Dušku Јeviću i Mendeljevu Đuriću, zajedno sa desetinama drugih uglavnom Srba, presudio po strožem zakonu čak i nakon šamara iz Strazbura. Tri godine su čekali da se oglasi Ustavni sud BiH i ukine nedozvoljenu presudu. Sada čekaju kazne po blažem zakonu. Pa iako ponovljeno suđenje još ni počelo nije, odbrana priprema nove apelacije.
Prije ove, Ustavni sud BiH iznuđeno od Strazbura, ukinuo je presude za više od 30 lica. I svaka poništena kazna koja je bila duža od 20 godina, kao na pijaci – šablonski – smanjena je na dvije decenije. “Zaboravljajući” na princip individualizacije sankcija, i Željko Ivanović poništenom presudom osuđen na 24 godine, ali i Milenko Trifunović osuđen na 9 godina više, u ponovljenom postupku, dobili su po 20 godina. Maksimalna kazna po zakonu bivše države, međutim, 15 godina.
Odgovor znaju mešetari! U ponovljenim suđenjima, već su izrekli 11 dvadesetogodišnjih kazni. Apsurda koji utiru put novim apelacijama i pred Ustavnim sudom i ka Strazburu ima još. Јer, pravničkim akrobacijama krivično djelo zločina protiv čovječnosti, ili kako ga pravnici zovu “mali genocid” ne podliježe blažem zakonu. Maksimalna kazna za ovo djelo je 45 godina. I zbog toga je postao omiljena kvalifikacija, pogotovo kada se optužnice ispisuju Srbima. U teatru pravosudnih apsurda tako se stvara još jedan. Najveća kazna za najteže krivično djelo – genocid – tri puta je manja, od kazne za “mali genocid”. Ali, mešetari, poput tužioca Ibre Bulića za to ne mare. Za strožim zakonom često posežu. Sudska vijeća povremeno, čak i u sudnici, vrše prekvalifikaciju. Za one druge, ponovo su rezervisane apelacije.
Predsjednik VSTS Milan Tegeltija kaže da za sve nepravilnosti koje se dešavaju u bilo kojem sudu, odgovore treba da da predsjednik tog suda.
Odlazeća predsjednica Meddžida Kreso, nekažnjeno, Sud BiH već je usmjerila ka haotičnom bespuću. Tužilaštvo – suspendovani Goran Salihović. Za ovu vrstu pravnog terora odgovarali još nisu. Odstupnicu traže u zakonima.
Bariša Čolak, bivši ministar pravde BiH, smatra da “i ovakvi zakoni koji sigurno imaju svojih nedostataka, kad bi se provodili onako kako ih treba provoditi, ne bismo bili u ovakvoj situaciji”.
Na potezu su Kresini i Salihovićevi nasljednici. Hoće li bh. pravosuđe vratiti sa ivice ambisa!? Ili ga potisnuti i dublje od dna!? I da li će neko, nekada zaustaviti pravosudnu apokalipsu?
