Osmogodišnji Nemanja i njegova godinu dana mlađa sestra Milica iz sela Miševići svaki dan idu u školu putem koji idu samo divlje zvijeri. Put do škole koji ima 16 kilometara prelaze na konju pored kog ide njihov otac i vodi ih.
“Ja i seka idemo u školu. Tata nas vodi svakog dana na konju”, rekao je maleni Nemanja.
Najmlađi Bojovići zajedno sa još jednim učenikom prvakom čine cijeli razred i pohađaju nastavu u selu Aljinovići u Zlatarskom kraju. Iako je materijalna situacija za porodicu Bojović teška, oni ne planiraju da napuste svoje ognjište.
“Vrlo je teško. Porezi su veliki, mi nemamo nikakav prihod, nikakva primanja. Mi smo jedina porodica u selu koja ne prima ništa, a imam dvoje dece”, rekao je otac.
Kako otac kaže, put kojim djeca idu školu prohodan je samo za divlje životinje, a jednom je, dok je Nemanju vodio u školu, naletio je na tri vuka.
“Nemanja je video prvog, on je bio na konju, a ja sam vodio konja. Onda smo stali dok su oni prošli”, priča otac. Uprkos teškom životu i teškim uslovima, Milica i Nemanja nemaju nijedan izostanak iz škole od početka godine.
Inače, mali Bojovići su, zajedno sa još jednim đakom prvakom, jedino troje djece zbog kojih se škola u ovom selu nije zatvorila.
