Univerzitetki profesor Nenad Kecmanović ocijenio je da jedini izlaz iz začarenog kruga u kom se Republika Srpska tretira kao “djelo ratnih zločinaca pa čak i genocidni entitet”, što su tvrdnje koje se baziraju na “priznanjima” Srba, jeste da se temeljito istraži ko je sve prošao kroz “haške kontejnere” i pod kojim uslovima je dao i potpisao određene izjave.
Kecmanović je u autorskom tekstu za “Fond strateške kulture” naglasio da dalje treba istražiti koliko je to uticalo na iskaze zaštićenih svjedoka u Hagu, a posebno kako je uticalo na njihovo političko ponašanje u forumima i zašto se mnogi ključni svjedoci odbrane nisu odazvali pozivu advokata.
“Cilj istraživanja ne bi bio da se otkriju imena i kompromituju ličnosti, nego da se pokaže pod kojim okolnostima su srpski poslanici odobravali protektorske falsifikate Dejtonskog sporazuma koji se danas primjenjuju u BiH. A prije glasanja u parlamentu nisu imali pravo ni da progovore o nametnutim aktima”, rekao je Kecmanović.
On je pojasnio da su “haški kontejneri” prvih godina nakon rata bili u diskreciji raspoređeni na više punktova po Srpskoj i, prema potrebi, premještani.
“U njima su haški isljednici vodili `informativne razgovore` sa ratnim funkcionerima Republike Srpske koji su bili kandidati za optužnice i za javne i zaštićene svjedoke Suda i Tužilaštva”, rekao je Kecmanović.
Prema njegovim riječima, ispitivali su ih na bazi dokumentacije koju su prikupili, odnosno konfiskovali upadima u institucije i privatne objekte, na bazi potpisanih izjava trećih lica, te stenograma presretnutih telefonskih razgovora.
“Ispitivanja su trajala danonoćno, po desetak sati u kontinuitetu i u više nastavaka, tako da su i fizički i psihički lomili ispitivane”, ukazao je Kecmanović.
On je naglasio da je najteže bilo što su ispitivani stavljani pred dramatičan izbor iliti ucjenu: ili da lažno terete svoje saborce, najčešće politički ili vojno nadređene, ili da sami budu optuženi za ratne zločine.
“Јedan od onih kojih je prošao kontejnersku torturu pričao je: `Bio sam toliko fizički i psihički iscrpljen da bih svalio krivicu i na rođenog oca, a kamoli Karadžića. A pošto sam jednom potpisao i više nego što su tražili, morao sam da svjedočim i u svim narednim slučajevima. Čim podignu neku novu optužnicu, znao sam šta me čeka.` Naravno, takva isprika je moralno neprihvatljiva, ali krivica više pada na isljednike nego na isljeđivane”, dodao je Kecmanović.
On je naglasio da je kroz kontejnerski “topli zec” prošao nepoznat broj viših i srednjih fukcionera Republike Srpske, a da su mnogi prilikom gonjenja i hapšenja ubijani, ranjavani i prebijani, iako su bili tek osumnjičeni i pravno još nevini.
Kecmanović je istakao da se najdrastičniji slučajevi, ipak, nisu mogli sakriti, ali su zato negirani i krivotvoreni i naveo tragičan slučaj porodice Abazović, ubistvo Sime Drljače i napad na svešteničku porodicu Starovlah.
“Sve to je stvorilo višegodišnju atmosferu straha. Podignute su optužnice protiv vođa Republike Srpske koji su i u poslijeratnim godinama bili na najvišim funkcijama, a poslije toga su takozvane tajne optužnice postale izvor opšteg osjećaja nesigurnosti, pa se širila priča da se na njima nalaze imena svih ratnih ministara, poslanika i ostalih rukovodilaca Republike Srpske”, naveo je Kecmanović.
Kako je dalje podsjetio, brojni funkcioneri su, potpisom visokog predstavnika, bili neopozivo smijenjeni bez ikakvog objašnjenja, odnosno sa paušalnom kvalifikacijom da su “opstruisali primjenu Dejtonskog sporazuma”, što je osokolilo ne samo sarajevske medije da uz doslovce svako ime borca iz Republike Srpske, rutinski dodaju atribut “ratni zločinac”, na što “međunarodni kontrolori” za medije nisu intervenisali.
“Dodamo li statističku činjenicu da u toj fazi na druge dvije nacionalne strane gotovo da i nije bilo optuženih, ili su bili minimalno kažnjeni, ako ne i oslobođeni, nije čudo što su bošnjački političari poput Harisa Silajdžića iskonstruisali poznati monstruozni paradoks. `Kako Srpska kao djelo ratnih zločinaca, može da bude bilo šta drugo nego zločinački, pa čak i genocidni, entitet?`”, zaključio je Kecmanović.
